Kako je južnokorejska kinematografija prokrčila put na zapad.
Takashi Miike, veliki japanski redatelj poznat po gigantskom opusu od čak 112 filmova i serija, razveselio je svoje stare fanove najavom novog projekta – nakon niza dugometražnih slikovnica za predpubertetski uzrast, koji mu je pojeo dobar dio karijere posljednjih pet godina, nekadašnji kralj horora, jakuza eige i crne komedije vratio se žanru za starije ljubitelje groteknih misterija, pričom o kradljivcima organa i presađivanju oka. Njegova serija “Connect” je adaptacija korejskog webtoona, dakle paket južnokorejske produkcije s japanskim redateljem, stvoren za Disney+, gdje će se svih šest epizoda premijerno prikazati u prosincu – prve tri imale su pretpremijeru na festivalu u Busanu.
Ali panazijske suradnje stara su priča – spektakl nastaje kada se velikani iskrižaju svoje ideje u omnibusima, filmovima i TV serijama, dok je svaki pokušaj ozbiljnog prekooceanskog crossovera spektakl sam po sebi. U K-Popu, on je možda otišao najdalje, izbrušen do savršenstva, s bezbrojnim vokalnim i instrumentalnim kolaboracijama: Blackpink i Dua Lipa, BTS i Nicki Minaj, G-Dragon i Missy Elliott, PSY i Snoop Dogg…
U Cannesu je 2016. godine održan okrugli stol s temom korejsko-zapadnjačkih koprodukcija, započet projekcijom dokumentarnog filma “Snowpiercer: From the Blank Page to the Black Screen”, o fenomenu 40 milijuna dolara teškog južnokorejsko-francuskog SF-a “Snowpiercer”, adaptaciji francuskog stripa “Le Transperceneige” u režiji oskarovca Bonga Joon-hoa. Rasprava o kulturnoj suradnji, potaknuta uglavnom animacijom, dogodila se točno deset godina nakon državničkog usaglašavanja postulata službene južnokorejsko-francuske filmske suradnje, kada su korejski i francuski ministri kulture u Seulu potpisali dokument kojim koprodukciju definiraju s najmanje 20 posto ulaganja s jedne i 80 posto ulaganja s druge strane.
“Snowpiercer” je bio kulturni fenomen u Koreji, s 10 milijuna prodanih ulaznica; u Francuskoj je prodao 650.000 ulaznica, a u SAD-u je došao u kina zahvaljujući Weinsteinovoj kompaniji. Na eventu u Cannesu, pretresle su se i druge aktualne koprodukcije – spominjalo se animirano-igranu autobiografiju “Approved for Adoption”, koju su 2012. zajedno režirali francuski redatelj Laurent Boileau i južnokorejski stripaš Jung, a pričalo se i o “Man on the Chair”, proslavljenom kratkom animiranom filmu južnokorejske redateljice Dahee Jeong, koja je diplomirala animaciju u Parizu, a film joj je financirao Ron Dyens, sa samo 2.000 dolara. “Man on the Chair” je završio u Cannesovom programu Directors’ Fortnight i osvojio mnoge nagrade po svijetu.
Godine 2022., Cannes je ugostio još veći događaj sličnog tipa, zapravo seriju okruglih stolova, susreta tijekom kojih su predstavnici KOFIC-a (Korean Film Council, nešto kao korejski HAVC) i francuski producenti razgovarali o filmskoj suradnji. Povod su čak četiri korejska filma u selekciji festivala, a među njih su ubrojili i novi uradak japanske ikoine Hirokazu Koreede, koji je film – baš kao Miike svoju novu seriju – snimio u Koreji.
“A French Woman” (2019.), mješavina drame, horora i fantasyja, potpisuje Kim Hee-jung, redateljica koja je svoja osobna iskustva života u Poljskoj i Francuskoj pretočila u film. U priču o Korejki s francuskim državljanstvom, koja se vraća u domovinu. Ove godine u kina je krenuo i “Vanishing” (2021.), još jedan crime-mystery koji je francuskog redatelja odveo u Koreju, gdje je maksimalno iskoristio “egzotiku” lokacija i kulture. Denis Dercourt režirao je film o korejskoj policiji koja za rješavanje slučaja brutalnog ubojstva traži međunarodnu pomoć. Korejskom detektivu Jinu-hou (Yoo Yeon-seok) pomaže Alice, koju glumi Olga Kurylenko.
Iste godine kada je Bong surađivao s Francuzima na “Snowpiercer”, druga dva velikana tzv. Prve petorke K-Filma odradila su svoja “gostovanja” na zapadnjačkom terenu. Kim Jee-won, stilski možda najbliže američkom komercijalnom filmu od svih “umjetnika” prvog vala udara korejske kinematografije na europske i američke filmske festivale, režirao je Arnolda Schwarzeneggera, Johnnyja Knoxvillea i Foresta Whitakera u “The Last Stand” (2013). Švarci je ostarjeli šerif gradića u preriji, koji se u akciji nakrcanom holivudskom spektaklu bori s narko-mafijom.
Park Chan-wook ime je izgradio s osvetničkom trilogijom, a onda nakon razaranja korejskog box officea odlučio snimiti svoj prvi film na engleskom jeziku. Park je režirao Nicole Kidman u “Stoker” (2013), psihološkom trileru o odrastanju s nestabilnom majkom.
Iako nije koprodukcija, dugometražni igrani prvijenac Iris K. Shim jest čista “korespolatacija” . “Umma” (“Majka”) u produkciji legendarnog Sama “Evil Dead” Raimija, horor o majci i kćeri korejskog porijekla, koje na izoliranoj farmi u SAD-u proganja duh bake odjevene u korejsku narodnu nošnju. Premijerno je 2022. prikazan u korejskoj četvrti u LA-u.
Prošle godine, došlo je i do velikog pojačanja američko-korejskih TV odnosa pa je tako Studio Dragon, dio korejske mega-korporacije CJENM poznat po produkciji brojnih K-Drama na Netflixu, potpisao ugovor sa Skydance Television, s ciljem zajedničke suradnje na proizvodnji sadržaja za američko tržište. Kreću s “The Big Door Prize”, 10 nastavaka nove TV serije za Apple TV+, adaptacijom istoimenog romana, a zajedno će producirati i američku verziju popularne korejske fantasy drame “Hotel del Luna”. Studio Dragon producirao je i Miikeov “Connect”.
Sve to dolazi nakon što su Netflix, Apple TV i Disney već odvojili dio budžeta za financiranje korejskog TV sadržaja, kao i nakon velike vijesti o ulasku korejskog JTBC Studios na američko tržište. JTBC je kupnjom kompanije Wiip, studija koji je stvorio mnoge serijale za HBO i Apple TV+, postavio svoju bazu u Los Angelesu i najavio Hollywoodu da više nema samo novog partnera, nego i novog gazdu.
*Zahvaljujemo Veleposlanstvu Republike Koreje u Zagrebu na pomoći u objavljivanju ovog članka.