Gorman Bechard ne rezonira poznatim prostranstvima glazbe i filma, ali čovjek koji je sljubio ove dvije umjetnosti u dokumentarizmu strastveni je ambasador rocka. Osebujni filmaš i nekadašnji glazbeni kritičar na vinkovačkom će festivalu Dokumentarnog rock filma Hrvatskoj premijerno predstaviti dokumentarac o Grantu Hartu, bubnjaru Hüsker Düa i frontmenu Nova Moba.
S Gormanom smo se ugodno dopisivali i čuli u razgovorima gdje definira opsesiju u svemiru glazbe, odnosno napada novonastalu glazbenu kritiku, kvazifilmaše, pirate i ‘cendrave’ rock bendove.
Pored filmske djelatnosti, Gorman je čovjek koji zna lupati po pisaćoj mašini, zbog čega danas broji šest romana („The Second Greatest Story Ever Told“, „Unwound“, „Ninth Square“, „The Hazmat Diary“, „Good Neighbors“ i „Balls“). Strast prema glazbi, ponajprije rocku i punku kanalizira posljednjih godina u dokumentarne filmove i koncertne snimke, no redatelj je i scenarist igranih filmova („Friends (With Benefits)“ (ne, nije onaj s Milom i Justinom), „Psychos in Love“, kao i kratkometražnih „Objects In The Mirror Are Further Than They Appear“ i „The Pretty Girl“.
Nakon tri rock-doksa, od kojih najnoviji „Every Everything: The Music, Life & Times Of Grant Hart“ predstavlja ovih dana u Vinkovcima, snima dokumentarac o zlostavljanju domaćih životinja i ljubimaca u Americi naslovljen „A Dog Named Gucci“ , i drugi, puno vedriji i probavljiviji, „Pizza, A Love Story“, dakako, o najboljoj pizzi u rodnom mu gradu New Heavenu gdje testira tri povijesno važne gastro-lokacije.
No nas je prije svega zanimao njegov pogled unatrag prema onome čime se mi danas i u ovom trenutku bavimo – glazbom, pisanju i kritici.
Danas se suočavamo sa sve manje popularnim terminom indie produkcije, dakle, glazbene i filmske djelatnosti lišene popularnih, mainstream kanala distribucije i medijske pompe specifične za holivudske proizvode. Kako gledate na njega i kako biste ga primijenili na svoj rad?
Gorman Bechard: Imam osjećaj da je Hollywood preoteo sam termin. Danas se već i produkcija od 20 milijuna dolara smatra indie filmom. Vjeruj mi, nema ništa indie u 20 milijuna dolara. Mi radimo filmove ispod 100,000 dolara. To je indie. Smatram da nam počinje trebati novi termin. Mikro-budžetni filmovi ne bi bili dobar naziv jer su naprosto odbojni. Javi mi ako ti padne napamet koja ideja.
Hm… teško je o tome uopće polemizirati zbog spremnosti internetske generacije na apriori osudu. Možda jednom u nekoj privatnoj raspravi. No, što se Vašeg rada tiče, započeli ste u mladim danima kao glazbeni kritičar. Usporedite li pisanje s današnjim smjerovima u novinarstu, ponajprije u glazbenoj kritici, gdje biste rekli da je glavna razlika među glazbenim kritičarima danas i nekad? Drugim riječima, danas svatko može biti i naziva se kritičarem zbog svedostupnosti informacija na internetu, kao i same glazbe koja je polako obezvrijeđena činjenicom da je trenutačna.
Gorman Bechard: Čini se da današnji kritičari posjeduju malo znanja o vremenima koja su im prethodila i o mnogočemu što ih zapravo okružuje. Nemaju prave temelje. Osobno i dalje kupujem po deset albuma tjedno, istražujem sve što ima veze s rock’n’rollom ili što bi barem treblo imati veze s njime. Tako je i s filmašima. Ako netko danas radi film, a nikada nije pogledao „Breathless“ ili ijedan Chaplinov, Hitchcockov film ili pak filmove Annie Hall, doista vjerujem da ne mogu biti dobri u onome što rade. Nemaju pojma o strukturi i filmskom izlaganju. Baš zato je toliko filmova danas prokleto loše. Dakle, prouči klasike filma i glazbe prije negoli počneš pisati o njima ili započneš svoj projekt. O tome sam zapravo pisao na svom blogu, pa možete pročitati ovdje.
Kako u našem post-kapitalističkom društvu gledate na trenutačnu dostupnost filma i glazbe u domeni piratstva? Mnogi će se zapravo složiti da piratstvo ove vrste daje svojevrstan poticaj ‘pokradenim’ autorima koji ne pripadaju mainstreamu, odnosno industriji i kulturi orijentiranoj isključivo na profit.
Gorman Bechard: Filmaš ili glazbenik koji je pokraden previše puta ima pravo upasti u kuću pirata i premlatiti ga na mrtvo ime s bejzbolskom palicom, sve to snimiti i staviti na YouTube. Vjerojatno će tako gnjide od kradljivaca koje kradu glazbu i filmove shvatiti poruku. I ne, ne šalim se, tako da možemo reći da ne podržavam piratstvo. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
