Gorman Bechard ne rezonira poznatim prostranstvima glazbe i filma, ali čovjek koji je sljubio ove dvije umjetnosti u dokumentarizmu strastveni je ambasador rocka. Osebujni filmaš i nekadašnji glazbeni kritičar na vinkovačkom će festivalu Dokumentarnog rock filma Hrvatskoj premijerno predstaviti dokumentarac o Grantu Hartu, bubnjaru Hüsker Düa i frontmenu Nova Moba.
Današnja kultura etiketira onaj korpus ljudi koji su zaluđeni određenim fenomenom ili aspektom kulture kao ‘fandom’; ljude koji su ekstremni obožavatelji pojedinih grana popularne kulture, što im daje prozor u alternativnu stvarnost. Glazba, s druge strane, nikada ne govori o takvim opsesijama glazbenicima, bendovima i njihovim radovima i stilovima. Vi ste se dotakli takvog slučaja u dokumentarcu o The Replacementsima nazvanom „Color Me Obsessed“. Možete li pojasniti pojam opsesije iz svoje filmaške i muzikofilske perspektive?
Gorman Bechard: Smatram da smo svi mi opsjednuti nečime, bilo da se radilo o bendu, knjizi ili filmu. Strast je predivan moment i život čini vrijednim življenja. Naravno, to može otići predaleko i nikada se ne bi trebalo odnositi na ljude. No kad čujem The Replacementse, Hüsker Dü, Wilco ili the Archers of Loaf, to me čini sretnim. U tome nema ničeg lošeg.
Na tom tragu, koja je onda odrednica obožavatelja The Replacementsa? Zašto baš oni i njihovi obožavatelji?
Gorman Bechard: Fanovi The Replacementsa shvaćaju da su oni jedna od dvije ili tri najvažnije grupe svih vremena, kao i da sav rock’n’roll nastao posljednjih trideset godina proizlazi iz njih ili Hüsker Dü. Sav rock’n’roll. Oni su spasili glazbu kada su novi val, dive i kosmati bendovi preuzimali riječ. Danas ih trebamo kada sranje od cvileža poput Vampire Weekenda ili Fun sebe prodaju pod rock i neki im kritičari ližu dupe jer ne znaju za bolje. Tako da je to podjednako priča o njihovim obožavateljima koliko i o njima. U filmu imamo jedan koncert nakon kojeg petero ljudi priča posve različite priče o toj večeri. To je sjajno. Svatko je s njihovih koncerata odlazio s nečim drukčijim, ali svi su uvijek htjeli još.
Neobičan pothvat pri snimanju tog filma jest da ste ih potretirali na atipičan način: isključivo kroz perspektivu obožavatelja koja nije bila ilustrirana vizualnim ili glazbenim referencama na sam bend. To je bilo prilično smjelo od Vas, znamo li da se dokumentarci takve vrste uvijek temelje na poznatim i dostupnim korpusima materijala o bendu dobivenim od samoga benda.
Gorman Bechard: Nikada nisam pokušao dobiti bend ili njihovu glazbu. Htio sam pokušati nešto drukčije, kao što su i oni sami učinili s debitantskim video-spotom za pjesmu „Bastards of Young“. Zaslužili su nešto upečatljivo. Nadam se da sam to postigao.
Zapravo ste razvili ideju Hansi Oppenheimer o snimanju tribute filma, a sami ste ih upisali kao fikcijske likove u ranijem „The Second Greatest Story Ever Told“?
Gorman Bechard: Film je inicijalno bio njezin, ali nije ga mogla završiti. Preuzeo sam ga i krenuo otpočetka kada sam došao na ludu ideju da u film uopće ne uključim glazbu ili sam bend. Htio sam ispričati priču prema biblijskom principu: ljudi vjeruju u Boga isključivo zbog pročitanih ludih priča. Stoga sam htio postići da počnu vjerovati u The Replacements na isti način.
Zanimljivo je to da ste ih pratili na povratničkoj turneji 2012., kao i povratak Archers of Loaf čiji ste povratnički koncert snimili godinu kasnije. Kako je bilo sudjelovati u tome?
Gorman Bechard: Bilo ih je odlično opet vidjeti na pozornici, kao i Archerse. Obožavam oba benda.
Dokumentarac o The Replacements bio je Vaš prvi dokumentarac. Kako ste mu pristupili? Koje su bile stvari koje ste htjeli izbjeći, imajući na umu utabani put redatelja koji rade biografske dokumentarce?
Gorman Bechard: Htio sam izbjeći onaj ‘gdje-su-li-sada’ pristup kanala VH1. Mislim da je to toliko istrošeno u prošlosti. Jednostavno sam htio ispričati njihovu priču, pokriti svaku legendu i mit, ali samo kroz oči ljudi koji su im posvjedočili.
Zanimljiva anegdota iz filma jest George Wendt (inače veliki obožavatelj Toma Pettyja), koje nam je svima poznato lice iz serije „Kafić uzdravlje“. Kako to da je on bio jedan od odabranih ispitnanika?
Gorman Bechard: Znali smo da je on obožavatelj benda. On je zapravo čuo kako snimamo film i zamolio je nećaka da ga snimi dok sam ga intervjuirao telefonskim putem. Eto koliko je htio biti u filmu. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
