‘Gravitacija’ – pravo lice svemira

Dvoje glumaca, jedna neobična nesreća i beskrajan, beživotni svemir: ti su elementi bili dovoljni Alfonsu Cuarónu da naizgled suhoparnu priču pretvori u jedan od najnapetijih filmova u zadnjih deset godina i za svemir učini isto što su ‘Ralje’ učinile za kupanje u moru.

'Gravitacija'

Nije nikakva tajna da se proteklih dana o “Gravitaciji” priča isključivo u superlativima, ali takvu opću pomamu uvijek treba uzeti sa rezervom, jer pretjerano hvaljenje nečega najčešće izaziva previsoka očekivanja, a time i veliko razočaranje. Na svu sreću, novi film Alfonsa Cuaróna u potpunosti je opravdao sav ‘buzz’ i s pravom se nametnuo kao istinsko remek djelo, kako žanra, tako i cijele filmske umjetnosti. Dovoljno je reći da je “2001: Odiseja u svemiru” napokon dobila dostojnog suparnika.

Nakon obavljene misije popravka teleskopa Hubble, doktorica Ryan Stone (Sandra Bullock) i zapovjednik misije, iskusni astronaut Matt Kowalski (George Clooney), te nekolicina njihovih kolega, spremaju se za rutinski povratak shuttleom na Zemlju, no planove im poremeti obaranje jednog starog ruskog satelita. Taj naizgled beznačajan događaj  izazove nepredviđenu lančanu reakciju i uništenje drugih satelita, koja ubrzo stvara oluju krhotina koja brzinom većom od metka kreće kružiti oko naše planete. Oluja  vrlo brzo pogađa shuttle, te ga potpuno  uništava i ubija sve članove posade, osim doktorice Stone i kapetana Kowalskog, koji ostaju plutati u tmini svemira, bez mogućnosti ikakve komunikacije s kontrolom na Zemlji i mikroskopskom šansom za spašavanje na nekoliko stotina metara udaljenoj Međunarodnoj Svemirskoj Postaji.

Scenariji poput ovoga vrlo su česti u SF filmovima, ali obično su ograničeni na par scena u trajanju od nekoliko minuta, koje su uglavnom generičke i nimalo impresivne. S druge strane, “Gravitacija” je gotovo u cijelosti temeljena upravo na tom pokušaju spašavanja dvoje nesretnih astronauta, koji se moraju boriti protiv nestašice kisika, nemogućnosti normalnog ‘putovanja’ vakuumom svemira i olujom krhotina koja raznosi sve pred sobom, a za puni krug oko Zemlje joj je potrebno svega sat i pol vremena. Ovakvi početni ulozi garantiraju utrku s vremenom i triler kakav nije viđen već godinama, prema kojem se sve one nabrijane scene iz recentnih akcijskih ili SF filmova, koje se hvale time da će gledatelja držati na rubu sjedala, čine kao igranka u parku. Da, teško je povjerovati da tako oskudni elementi radnje mogu biti imalo zanimljivi, ali Alfonso Cuarón, koji je film režirao i napisao (u suradnji s bratom Jonasom), uspjeva složiti priču koja stalno ide prema naprijed i ne dopušta svojim likovima trenutke opuštanja i staloženog razmišljanja, što je luksuz koji si niti gledatelji neće moći dozvoliti.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=OiTiKOy59o4[/youtube]

Iako mnogi ovaj film uspoređuju s Kubrickovim klasikom, “Odisejom”, vrlo je teško naći neke veće poveznice, osim same činjenice da se radnja odvija u svemiru. “Odiseja” je teško filozofsko i dramsko štivo s elemetima trilera, dok je “Gravitacija” upravo suprotno: triler s elementima drame i dubljeg pogleda na život, nove početke i našu nebitnost u beskonačnosti svemira. Cuarón je ipak u nekoliko scena odao počast velikom majstoru, što je maleni, ali itekako poželjan kontrast neprestanoj akciji.

Kao dva jedina glumca, Sanda Bullock i George Clooney briljiraju, što mi je posebno teško priznati, s obzirom da Bullockicu smatram, u najbolju ruku, mlakom glumicom. Za ovo se pripremala punih šest mjeseci prije početka snimanja, prolazeći posebno svaku reakciju i izgovorenu rečenicu, što se vidi u trenucima teške drame i panike koja ju hvata, ali i boji glasa i hvatanju zraka u borbi za goli život. Njen lik stalno pleše na ivici emocija, od ekstaze do panike, od smrtnog straha do (pomalo iracionalne) samouvjerenosti. Mikro reakcije toga tipa, kada joj se u većini filma vidi samo pola lica, uistinu su nešto na čemu se mora čestitati, a niti Clooney, koji glumi smirenog i iskusnog astronauta, nije daleko od svoje kolegice. Kemija između njih dvoje funkcionira idealno, s očinskim instinktom starijeg alfa mužjaka, koji će učiniti sve da zaštiti svoju krhkiju suputnicu.

Osim njih, u filmu značajnu ulogu igra još jedan vrlo bitan ‘glumac’, a to je sam svemir. U tom bi se pogledu “Gravitacija” vrlo lako mogla usporediti s “Raljama”, jer izaziva istu vrstu strahopoštovanja i ostavlja onaj trajan osjećaj nelagode, u kojem horor ne proizlazi iz onoga što vidimo, već upravo suprotno. Nema tog morskog psa, vanzemaljca ili svemirskog broda, koji  u čovjeku može izazvati strah kakav izaziva neumoljiva snaga prirode. Za taj su efekt posebno zaslužni  snimatelja Emmanuel Lubezki i SFX majstor Tim Webber, koji su od potpuno tihog i naizgled beživotnog svemira stvorili entitet daleko moćniji od bilo kakvog opipljivog neprijatelja, te ga postavili kao dramaturšku osnovu cijele priče. Scena u kojoj lik Bullockice pluta svemirom, te je prikazan kao jedva vidljiva figura ispred gotovo potpuno mračne kulise beskrajnih dimenzije, poetski prenosi poruku beznačajnosti našega života i snagu sile, koja ga može završiti u jednom trenutku.  S druge strane, pokazuje i kako se ta sila, uz dovoljno poštovanja i malo vjere u sebe, ipak može pobijediti, te da volja za samoodržavanjem premošćuje i one najteže barijere.

“Gravitacija” je izvanredan film, kojega od savršene desetke dijeli tek nekoliko tehničko-znanstvenih propusta (koji ipak prilično upadaju u oči i teško ih je zanemariti, premda su nužni za daljnje odvijanje radnje) i problematični ‘Deus ex machina’ trenuci. No, ako se gleda kroz faktor zabave, odnosno onoga što pruža gledatelju, u potpunosti ispunjava svoju funkciju. Niti u jednom trenutku nije dosadna, a napetost je gotovo opipljiva i uistinu ‘vozi’ po živcima, te ostavlja trajni utisak na psihu i percepciju svemira.

Preporuka je da ako ikako možete, film pogledate u IMAX 3D kinu, jer je doživljaj mnogo intenzivniji, a sam 3D je napokon iskorišten onako kako treba (a to govori osoba koja PREZIRE gledanje filmova u tom formatu).

Ocjena: 9/10

(Warner Bros., Esperanto Filmoj, Heyday Films, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X