Green Day u Trstu – euforija uz najzabavniji bend današnjice

Pomisao na još jedno stanje ‘mokar ko miš’ nakon Bon Jovija u Beču prošli vikend i otići u Trst na koncert Green Daya nije mi nimalo mirisao, Green Day ili ne. S obzirom da nisam niti toliko u tom žanru glazbe ispalo je više “hajde, veliki su bend to se vidjeti mora”. Sada kad sam bila, mogu reći da sam gledala jedan od najzabavnijih bendova ikad.

Green Day u Trstu – Billie Joe Armstrong s fanom koji je probio redarsku zaštitu (Foto: Anastazija Vržina)

U subotu navečer na glavni je trg u Trstu, Piazza Unita d’Italia umarširao i posve ga osvojio jedan od najvećih punk-rock bendova današnjice, američki Green Day. Nemilosrdno vrijeme, kišurna koja je padala cijeli dan nije mogla uništiti niti srce, niti onu specijalnu kemiju koju ovaj veliki bend ima s publikom.

Iako je Green Day prije nekoliko mjeseci prošao jedno od najtežih razdoblja u karijeri, kada je frontman Billie Joe Armstrong doživio potpuni slom na pozornici iHeart Radio festivala nakon čega je završio na rehabilitaciji radi alkoholizma i zloupotrebe lijekova, da to sve niste znali, u subotu to ne bi niti naslutili.

Armstrong je uz svesrdnu potporu ostalih članova bio ne samo sjajno raspoložen nego je i u odličnoj formi, i fizički i psihički. Ako uzmete u obzir kišu, koncert od dva i pol sata zaista je bio dug i cijelo to vrijeme Armstrong nije prestajao animirati i komunicirati s publikom. Osim što je Green Day svirački i pjevački također bio u sjajnoj formi dobili smo naime setlistu od punih 26 pjesama, cijeli koncert je obilježila još jedna karakteristika – bio je zabavno, zabavno…

Prije početka koncerta, bend je na pozornicu poslao velikog zeca (dakako ne pravog) da prvo “objasni” publici što ih čeka: punkerski pokazao publici stražnjicu, motivirao ih na zborno pjevanje, gađao iz  “majica-pištolja”…

A kad su uz  zvukove “Blitzkrieg Bopa” starog Ramonesovog klasika, petorica koji čine sastavni i rastavni dio Green Daya popeli na pozornicu, baš je tada počela fino pljuštati kiša ali nitko se nije dao zbuniti, publika je adekvatno glasno urlala, fotografi su se skoro potukli u foto pitu, a Armstrong i Dirnt su počeli skakati kao pušteni s lanca i nisu prestali sve do kraja, izuzmemo li izvođenje laganica. Jedne.

” 99 Revolutions”,  “Know Your Enemy” niti druga stvar, a već je bila situacija koju mnogi bendovi ostavljaju za “važni dio koncerta”, jedan je fan preskočio ogradu i pušten od redara (na inzistiranje Armstronga) uletio na pozornicu i iako pomalo izgubljen na njoj srčano otpjevao s Armstongom dio pjesme.

Pjesme su se nizale i na skoro svakoj je bio neki zanimljivi detalj ili trenutak, ali najjači emotivni tren bio je na “Boulevard of Broken Dreams”. Iza “Nuclear Family”, Green Day je krenuo prašiti AC/DC-jev “Highway to Hell” koji je posebno žestoko i neobično “sjeo” u prelijepu noćnu atmosferu Piazze.

Kostimografija je krenula na ” King for a Day” s Armstongom u kraljevskoj opravi i maniri showmana a la Freddie Mercury. Ako je bilo sumnje da je prošlogodišnji slom na Armstrongu ostavio jače tragove, na njegovom vokalu sasvim sigurno nije jer je tu zaista bio “King”.

Dirnt, Cool i White bili su ipak nešto manje aktivni. Ili je to možda Armstrong bio toliko više, ne znam niti sama, prije će biti ovo drugo. Jer naime na medleyu The Beatles/The Rolling Stones  i to prvoj “Shout” bubnjar Tre Cool maskiran u neku mondenu gospođu prodivljao je pozornicom, dok je Armstrong bubnjao.

I kako je zec to činio na početku tako je i Armstrong napravio pri kraju: pogađao je “majica-pištoljem” obližnju zgradu na čijim se prozorima sjatila “gratis” publika i promatrala koncert no aktivno sudjelujući – gađao je tako dugo dok jedna majica iz “pištolja” nije pogodila osobu kojoj ju je Armstrong namijenio, uz urnebesno navijanje publike.

Piazza je stražnjim dijelom zjapila praznjikava, no lokalna ekipa mi je potvrdila da je tu bilo sigurno oko 12.000 duša koji su kisnuli ili bolje reći pili pivo, pogali i pjevali. I činio se da se najmanje zamaraju s kišom. Ako nekome punk, pa i ovaj komercijalni greendayovski nije neka najdraža glazba, apsolutno ni taj netko nije mogao ostati ravnodušan ili miran na ovom koncertu. Green Day je jedan od onih bendova koji jednostavno morate pogledati uživo. Barem jednom u životu.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh