Haustor ‘Original Album Collection’ – najbolja jugoslavenska grupa svih vremena?

Čitajući posebno izdanje hrvatskog izbojka časopisa Rolling Stone u kojem su trinaestorica rock-publicista iz Hrvatske, Srbije i Slovenije izabrala 100 najboljih albuma objavljenih u SFRJ i njenim državama sljednicama u razdoblju između 1955. i 2015., stječe se dojam da je najbolja grupa svih vremena, s ovih prostora, bila zagrebački Haustor.

  • 5
    Shares
Haustor 'Original Album Collection'
Haustor ‘Original Album Collection’

Na popisu 100 najboljih, s kojeg su izostavljena po svakom kriteriju antologijska djela poput „Odpotovanja“ (1973) Tomaža Pengova, „Cocktaila“ (1974) Marka Brecelja i „Ikebane“ (1981) Lačnog Franza, na kojem je zastupljen samo jedan album Arsena Dedića, a nijedan jedini Drage Mlinarca, Đorđa Balaševića/Ranog mraza, Pankrta i Gustafa, a ni Ive Robića, Gabi Novak i Olivera Dragojevića, nalaze se sva četiri albuma Haustora – eponimni prvenac iz 1981. na četvrtom, njegov sljedbenik „Treći svijet“ (1984) na osmom, treći album „Bolero“ (1985) na 35., i posljednji, „Tajni grad“ (1988) na 78. mjestu. K tome, samostalni album „Apokalipso“ (1997) jedne Haustorove kreativne osovine, Darka Rundeka, smjestio se na 49., a „Totalno drukčiji od drugih“ (1989) Vještica, novog benda druge Haustorove kreativne osovine, Srđana (danas Samuela) Sachera na 47. mjestu.

Dok je Sacher, uvelike i vlastitim htijenjima, malo-pomalo izblijedio s glazbenih pozornica, Rundek, dobro je zamijećeno u RS-u, dosad nije povukao nijedan umjetnički pogrešan potez, a mada djeluje nenametljivo i odmjereno, danas je jedan od najvećih uglednika aktualne regionalne scene što je obuhvaća pojam rocka. Žale se, s pravom, u Rolling Stoneu, da osim prvenca (na digitalnom mediju izdanog 1997., odavna nedostupnog) nijedan album Haustora nije objavljen na CD-u, no ta je falinga, nasreću, u međuvremenu ispravljena paketićem u izdanju Croatia Recordsa koji sabire sva četiri Haustorova studijska albuma, opremljena materijalom što vjerno, u umanjenom formatu, replicira izvorne vizualije.

Objavljen u žiži novovalne kreativnosti tadašnje SFRJ, „Haustor“ je jedan od albuma koji najuže i najreprezentativnije definiraju vrline tog odsječka ovdašnje (pop-)rock glazbe. Posrijedi je malo čudo, i danas poticajno, posve neodoljivo prštavo vrelo energije, inventivnosti, duhovitosti i inteligencije, jedna od onih majstorija koje će mnogog slušatelja navesti da gotovo pomisli: „Pa uz malo sreće i truda, to bih i ja mogao, samo kad bih se sjetio.“ No kako reče pametan čovjek: „Komplicirano je biti jednostavan.“

Haustor 'Original Album Collection'
Haustor ‘Original Album Collection’

Glazbom i stihom istodobno sjetan i vedar, bremenit i lak, duhovit i ozbiljan, lakonski i dubok, lokalan i globalan, radiofoničan i avangardan, pitak i zahtjevan itd. itbl., uostalom kao i svaki dobar rock and roll (bez obzira na stilske finese), „Haustor“ je, moglo bi se reći, primjer čistog mainstreama, srednje struje novoga vala, glazbeno ukotvljen između, recimo, radikalija „Bistriji ili tuplji čovjek biva kad“ (1981) Šarla akrobate i popizma „VIS Idola“ (1981) Idola, tekstualno između srčanog gnjeva „Azre“ (1980) Azre i dobrodušnosti nešto kasnijeg novovalnog isparenja „Anđeli nas zovu da im skinemo krila“ (1983) The Animatora. Pri čemu je odrednica srednje struje, iznimno u ovom slučaju, prvorazredna pohvala.

Kako u svojedobnom razgovoru za Polet, djelomično prenesenom u predmetnom izdanju Rolling Stonea, reče tadašnji gitarist grupe, Ozren Štiglić, Haustor je prvim singlom, s radiofoničnom, valovitom i romantičnom „Mojom prvom ljubavi“ s jedne, i s izlomljenom, „ortodoksnom, kritikom sistema, bilo čega“ „Pogled u BB“ namjerio predstaviti dva pola unutar kojih se kreće.

Osim zanosno zaraznih žustrine i druka, mladenačkog žara i veselja zajedničkog rada kojemu svatko doprinosi svojom individualnošću, vozeći svojim putem, no itekako ostajući u dosluhu s ostalima, što su osobine svih najboljih novovalnih albuma, „Haustor“ posebice oduševljava glazbenom raznolikošću unutar samoodređenih proširenih okvira rocka, kao i tekstualnom šarolikošću na tematskom planu – ne drve oni o jednom te istom na sto sličnih načina, nego svaka pjesma ima svoj motiv, svoju zasebnu priču, a sve skupa opet čine zaokruženu cjelinu, uvjerljivo vjerodostojnu sliku misli i osjećaja autora te mjesta i vremena u kojem niknuše. Dalje>>

  • 5
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X