Hindi Zahra u Tvornici – egzotika za sladokusce i jedna nestašna zlatna ogrlica

Pariška pjevačica marokanskoga porijekla u Zagrebu je prvi put nastupila u petak, 27. rujna, u sklopu programa ‘Musicology Barcaffè Sessions’, i oduševila punu Tvornicu.

Hindi Zahra u Tvornici kulture (Foto: Maja Musić / Music Box)

Koncert je počeo po najavljenoj satnici, uz sitno kašnjenje, i u trenu kad sam ušla već je bila poprilična gužva u čitavom Velikom pogonu, a ni pozornica nije bila prazna, jer je Hindi Zahra imala šesteročlani prateći bend (bubnjevi, bas, dvije gitare, udaraljke i klavijature, s tim da klavijaturist svira i trubu), a jedan od gitarista pjevao joj je i prateće vokale. U svojoj crvenoj haljini, s gomilom zlatnog nakita, pjevačica se dobro vidjela na pozornici, iako je od većine benda za glavu niža.

Otvorila je koncert pjesmom “Cabo Verde” i odmah na početku, npr. uz “Oursoul”, pozvala publiku da pjeva s njom, no ipak se to do otprilike polovice koncerta nije dogodilo. Pretpostavljam da im je trebalo malo vremena da se opuste, odnosno zagriju, jer nije bilo predgrupe, ali do kraja koncerta većina se opustila i barem lagano čagala u jazz ritmovima. Pomalo starinski glas ove pjevačice pristaje modernim melodijama i u akustičnoj i u varijanti s električnim gitarama, a njena pojava na bini hipnotizira.

Hindi Zahra u Tvornici kulture (Foto: Maja Musić / Music Box)

Odsvirala je i “Imik Si Mik”, pjesmu na marokanskom berberskom dijalektu, govoru njezine majke, a zagrebačka publika je, osim egzotičnih riječi, po prvi put poslušala i egzotičnu muziku na granici folka i jazza, koja u svojim molskim segmentima podsjeća i na portugalski fado. Iako i ona ima dva bubnja, njezina muzika puno je mirnija od recimo ABOP-ove, a tek je pred sam kraj koncerta odsvirala malo življe pjesme. Publika nije bila skroz statična ni u prvom dijelu svirke, ali ustvari smo više uživali u vokalnoj virtuoznosti i kratkim solo dionicama ekipe iz benda, što je valjda i očekivano za svirku koja ima od jazza u imenu.

Hindi Zahra u Tvornici kulture (Foto: Maja Musić / Music Box)

Ipak, moram reći da su pojedine pjesme bile baš za nekakvu izvedbu u mraku nekog sitnog kafića u Lisabonu, u kojem se ne bi čuo žamor kakav je na koncertima od 1000 ljudi normalan, ali ga u Tvornici inače uguši “buka” benda. Varijacije piano-forte koje Hindi Zahra ima u gomili pjesama sigurno bi se bolje čule u nekom još intimnijem ambijentu, što ustvari nije izvedivo jer je za pjevačicu njene popularnosti i Veliki pogon ustvari intiman ambijent. Ona je stalno od posjetitelja tražila povratnu infromaciju, što znači da je publika često bila osvijetljena, što je jedna od stvari koje najmanje volim na nastupima, ne samo zato što odjednom dobijete svjetlo u oči i u sekundi vam se mijenja, rekli bi Splićani, film, nego i zato što smo na koncert valjda došli gledati bend, a ne publiku. Doduše, ima i to svojih čari, nećemo se lagati, ali svi smo ljepši u polu-mraku, zar ne?

Hindi Zahra u Tvornici kulture (Foto: Maja Musić / Music Box)

Hindi Zahra je oko 23 sata završila “službeni” nastup, a onda je krenuo bis na kojem je dvije pjesme svirala pola sata. “Beautiful Tango” bio je više psihodeličan, a “Stand Up” u ska ruhu. Bend se napokon malo razdivljao, a pjevačica je kleknula na binu i toliko hedbengala da je negdje lansirala svoju zlatnu ogrlicu. Publika je na kraju tog ludila tražila još jedan bis, ali izvođači su se već poklonili i bilo je vrijeme da se Tvornica isprazni, a oni željni još ovakvih glazbenih poslastica imat će priliku već 26. listopada, kada na Musicology Barcaffe Sessions dolaze The Brand New Heavies.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X