Mile u Kanadi, Zoki u Kustošiji, moja malenkost u Rijeci. Hladno Pivo u peeku pozornosti uz četvrt stoljeća rada, personalne promjene, novu stvar, Dan radosti. I još puno detalja kroz verbalni striptiz okosnice benda. Pa eto nas, tko pita ne skita.
Dan mladosti nekad i sad. Kol’ko je ironije, a kol’ko morebit’ realnih tračaka nostalgije u vašoj sponi s podcrtanim datumom obzirom na zatečenu situaciju na sceni ondak i sad? Vrijedi li ona “ah, bilo je bolje…” ili svako vrijeme nosi svoje “bolje”?
Mile Kekin: Definitivno ova drugo. Mislim da nikad nije bilo samo bolje. Nama se učinilo zgodno ponovit’ koncert na 25.5. Lako se pamti a mladost i radost često idu ruku pod ruku.
Zoran Subošić: Mi smo ljudi i bend koji cijeni svoju prošlost, ali stalno gledamo naprijed. Iskoristili smo činjenicu da je naš prvi koncert održan prije 25 let’ u Kumrovcu i sad bi se kvantnofizički moglo kontemplirati kako to nije slučajno. Kaj je bilo prije, kokoš ili jaje? Prije je bilo boljše!
Dvadeset i pet ljeta u bendu. I to mahom amplitude pravocrtnog rasta do statusa domaće srednjestrujaške rock institucije koja je zamijenila negdašnje Valjak/Kazalište, pa donekle i Psihomodo Pop “nosače zvuka”. Jel’ zabole križa već pomalo ili je natjecanje sa sobom samima još uvijek dovoljan drive? Jer i dalje ne vidimo baš pretjerano puno ozbiljnih pretendenata na mjesto i puhanje vam za leđima?
Mile: Uf, ako nešto nikad nismo željeli to je boriti se s Kazalištem i Valjkom za bilo kakvo mjesto. Prije bih se htjeli uspoređivati s Azrom, Pušenjem ili s ranom Čorbom, ako bi se već morali uspoređivati s nekim. Osobno me ne bole križa, nije da bi svijet stao da izdamo neki slabi album, ili da nam većina fanova okrenu leđa. Svirali bi i dalje, ali u manjim klubovima. Ili bi se raspali i bacili u ugostiteljske ili frizerske vode. Its only rock and roll što bi rekli oni starci koji se i dalje valjaju mada im ovi zadnji albumi i nisu nešto.
Zoki: Meni je već malo glupo da se mi u zadnjih deset godina spominjemo uvijek ovoga, ali kad ulaziš u rupu za svirke, sam si sa sobom i nema „drugih“. Što god se dogodilo u budućnosti, mi ćemo se uvijek držati blizu gitara i bubnjeva Jedina razlika je sad što kad završiš pjesmu možeš razmišljati kako će zvučati u klubu, a kako u dvorani ili na stadionu Jebate Mile spomene Stonese, a na radiju „Dead Flowers“, odoh uzet blanju.
Kad smo snimali one TV zajebancije za emisiju oko “Knjige žalbe” namjerio sam vam “metnut odostraga” prank oko gostovanja Green Dayu na Euro touru. Profešur Mile me pročit`o zbog grammar mistakes u pismenoj ponudi, ali od zajebancije tada ispada da mi Nostradamus može doć’ na instrukcije. Netom nakon slavljeničkog koncerta slijedi fijuk “zaaa Beograd” s firmom Krstić na čvenk prije Green Daya. Kako s tim stojite?
Mile: Naravno da nam je čast svirat s takvim veličinama, osim toga to je i prilika da vidiš i naučiš neke (belosvetske) fore. Ali daleko je to od osjećaja koji sam imao kad smo svirali s Ramonesima čiji smo repertoar znali napamet. Čuo sam da su uživo fakat mega bend, što se za Ramonese u Velikoj dvorani Doma sportova baš i nije moglo reći i da im koncert zna trajati i do tri sata, pa se baš veselim da ih vidimo uživo, znojan poslije svirke s pivom u ruci. Mislim da će bit super provod.
Nedavno je osvanula vijest bend minus dugogodišnji puhač S.B. Mađor. Odakle personalna promjena jer se doimalo da se radi ne o priključenom, nego stožernom članu benda? Ako se ne varam skoro 15 godina u kolektivu. Jel’ vrijeme povratka korijenima pa su prekobrojni instrumenti ili su neka razmimoilaženja radne, financijske, vizionarske, neke pete naravi?
Mile: Hladno pivo je oduvijek bio bend koji je nove pjesme radio kao četvorka da bi poslije kad je već gotov kostur pjesme gledali gdje se mogu ubaciti kljave ili truba. S vremenom, iz albuma u album je bilo sve manje mjesta za trubu jer smo se sve više odmicali od nekakvog ska-punk-zimmer-frei žanra. Tako smo se našli u situaciji da imamo trubača na bini, a svega 4-5 pjesama gdje isti trubač i svira tu trubu. Nije bilo nikakvog drugog sočnijeg, i novinarima atraktivnijeg razloga. Nije Stipe tražio više love, niti da odemo u jazz vode, već smo naprosto shvatili da smo bend s trubačem sa sve manje trubačkih dionica. A i novi album će po svemu sudeći biti totalno gitaristički. Stipe je super lik i nemamo nikakvih osobnih razmirica, ali to ne može biti razlog da bi netko ostao član benda. Jebi ga kao što kažu, samo promjena je stalna.
Još je novosti u HP kolektivu – nova stvar na pomolu. Dakle, zaključen je krug posljednjeg albuma. Što i kada, kako dalje? Natuknuti povratak nekom oporijem i iskonskijem zvuku? Navodno da nešto s Denykenom opet kombinirate u smislu razgovora oko produkcije albuma. Točan ili plošan navod?
Mile: Jeste, nova stvar je na pomolu i treba se početi vrtjeti 6. svibnja. Zvat će se “Na ovim prostorima”, ali ne mislim da će to biti neki povratak nekom iskonskijem zvuku, već više naš komentar o povijesnom trenutku kad se nakon dvadesetak godina samostalnosti ponovno spremamo ući u neku novu zajednicu naroda. Ne znamo hoće li se naći na novom albumu, niti hoćemo li raditi s Denykenom, ali ćemo definitivno najesen napraviti nešto i za fanova iskonskog zvuka. Planiramo neku mini turneju najesen po malim klubovima, onako malo „back to the basics“ varijantu, no o tom potom.
Zoki: Samo bih spomenuo da sviram ukulele na novoj pjesmi, pa ti vidi… Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
