‘Smaugova pustoš’ je izvrstan film, koji bez imalo susprezanja možemo proglasiti blockbusterom godine. Ipak, iako je bolji od ‘Neočekivanog putovanja’, još uvijek kaska za trilogijom ‘Gospodar prstenova’, što je neizbježna posljedica razvlačenja relativno kratke pripovjetke na čak tri filmska nastavka.
U tom se, srednjem činu, Jackson uistinu znalački izvlači pravodobnim i napetim akcijskim scenama, od kojih potjera rijekama Mrke šume, gdje se patuljci u bačvama vina spuštaju niz brzace, dok ih u stopu prate orci i vilenjaci, izdvaja kao uistinu atraktivna i zabavna, te u tom pogledu podsjeća na neke od dražih nam borbi iz “Gospodara prstenova”. Do sada smo se uvjerili u pravilo da gdje god su vilenjaci, tu je i brza, fluidna, elegantna i maštovita akcija, tako da niti u ovom slučaju nisu iznevjerili.
I dok bi se kao možda najznačajniji događaj za cijelu budućnost Međuzemlja trebao spomenuti Gandalfov pohod na Dol Guldur i njegov susret sa jednim starim znalcem, prava je atrakcija ovoga filma ipak opaki zmaj Smaug, te njegovo nadmudrivanje s patuljicima unutar ogromne Samotne planine. Upravo će se taj završni čin vjerojatno i najviše spominjati u kontekstu “Smaugove pustoši”, a mora se priznati da je uistinu fantastično odrađen. Prvi pogled na ogromnog zmaja izaziva strahopoštovanje, a kada napokon progovori, sve mane ovoga filma padaju u vodu i slijedi pola sata istinskog filmskog užitka.
Benedict Cumberbatch, koji je dao glas Smaugu, vjerojatno je jedan od najboljih voice-castinga u povijesti filma, jer ono što je ovaj sve popularniji glumac dao karakteru jednog CGI stvora većina njegovih kolega ne može niti sanjati. Ohol, pohlepan i bahat, a u isto vrijeme podrugljiv i prepreden, Smaug je negativac kakvoga se treba bojati, ali mu se i diviti. Dok poput zmije gmiže svojim nemjerljivim bogatstvom i izaziva malenog Bilba, čini se kao lav koji kruži oko janjeta, spreman da ga uništi u bilo kojem trenutku, a opet zabavljen njegovom pojavom i inferiornošću. Ali onoga trenutka kada ga se isprovocira, prelazi u modus operandi zbog kojega je i dobio nadimak “Strašni”, te mu nitko i ništa ne može stati na putu osvete.
I taman u trenutku najvećeg nabrijavanja, kada krv gledatelja ključa od isčekivanja što će se sljedeće dogoditi… kraj! Peter Jackson poseže za klasičnim cliffhanger potezom i ostavlja nas u onom slatkom isčekivanju posljednjeg dijela trilogije, koji bi na temelju događaja iz originalne pripovjetke i rastuće forme redatelja, trebao moći stati rame uz rame s “Gospodarom prstenova”.
O audio-vizualnom segmentu “Smaugove pustoši” gotovo je i nepotrebno govoriti, jer smo na iznimno visoke standarde Weta ekipe za specijalne efekte već navikli, a krajolici Novog Zelanda dobro su nam poznati iz prijašnjih nastavaka. Razina detalja i vrijednost rekvizita, kostima i ostale opreme nemjerljiva je s bilo kojom drugom današnjom produkcijom, te i po tom pitanju Jacksonu treba skinuti kapu, pogotovo kada shvatite kako je svaki kamenčić i svaka dlaka na ruci patuljaka tamo s namjerom. Na žalost, na velikom se platnu primjete i neke sitne boljke, poput CGI orkova koji izgledaju vidno umjetno pored njihovih kostimiranih kolega, no to je ipak u sferama traženja igle u plastu sijena.
Ne treba zaboraviti niti glumačku postavu, kojoj se bez imalo pretjerivanja ne može naći niti jedna zamjerka, a Martin Freeman je toliko uvjerljiv, da će ga u nekoliko idućih filmova i serija biti uistinu teško gledati, a da ne evocira uspomene na svoju hobitsku ulogu. Dobrodošla je i pojava prekrasne Evangeline Lilly, koja bi bez problema mogla poslužiti kao model za bilo koju vilenjakinju, a lijepo je vidjeti i neke stare nam znance, poput Orlanda Blooma, kod kojeg je šminka i postprodukcija napravila čuda u pomlađivanju.
“Smaugova pustoš” je izvrstan film, koji bez imalo susprezanja možemo proglasiti blockbusterom godine. Ipak, iako je bolji od “Neočekivanog putovanja”, još uvijek kaska za trilogijom “Gospodar prstenova”, što ne možemo pripisati neumješnosti pisaca i redatelja, već vrlo zahtjevnoj formi koja priču razvlači do krajnjih granica, te pokušava vjerno oslikati širok i bogat svijet Međuzemlje, a da pritom ipak sačuva visoki standard zabave na koji smo navikli. Srednji se čin tu posebno ističe po povremenom lutanju i zastranjivanju, te nepotrebnom fokusiranju na događaje koji i nisu toliko zanimljivi i filmični, ali sve nekako dolazi na svoje kada nam se napokon ukaže taj slavni Smaug.
Sve u svemu, teško da će bilo tko iz kina izaći nezadovoljan, jer “Smaugova pustoš” je ep u pravom smislu te riječi. Na velikom platnu IMAX dvorane u 3D formatu ova priča dobiva sasvim novu dimenziju i osobna je preporuka da se ovaj film pogleda upravo tako (naravno, ako imate tu mogućnost), a sada nam samo ostaje čekati iduću godinu i nesumnjivo spektakularan kraj ove sage, jer ludi Radagast Smeđi ne pretjeruje kada kaže: “Svijet je u velikoj opasnosti!”
Ocjena: 8/10
(MGM, New Line Cinema, WingNut Films; 2013.)