Hvala Branimire

U u našim kratkim životima i nema previše izbora između blejanja i ići ravno do dna.

Azra ‘Ravno do dna’

Povodom desete godine postojanja ovog medija Marko Podrug je u svojim prisjećanjima situacija koje su prethodile stvaranju portala i prvih koraka spomenuo ime Ravno do dna u kontekstu da će ljudi valjda ubrzo shvatiti da nismo klub obožavatelja Branimira Štulića. To je točno u jednu ruku. U drugu se nametnulo da htjeli ili ne htjeli to ime moramo obraniti na jednom sasvim drugom frontu. Za početak dokazati da smo ga vrijedni. Bremenita stvar koja vas tjera da težite srži i iznošenju slobodnog mišljenja. Da to radite konstantno, temeljito i otvoreno, jer ćete se u suprotnom pretvoriti u neuspjeli pokušaj.

Ono što nismo znali prije pokretanja ubrzo smo shvatili kad je portal oživio u javnosti, a to je da dobar dio Štulićeve radne etike dolazi s imenom Ravno do dna. Taj osjećaj je možda najbolje sažeti kroz EKV-ov naslov „Neko nas posmatra“, a taj ‘neko’ nikad nije raspoložen za sranja.

Svjedoci smo da rijetko tko tko se bavio Štulićem na ovaj ili onaj način proteklih deset godina nije od njega osobno dobio izuzetno žestoku kritiku (rekao bih s pažljivo biranim nepažljivim riječima), dok je nas izuzeo od toga. A držao je, kao što i dalje na neki način drži, prst na ‘crvenom dugmetu’ kojim bi nas mogao otpuhati.

Sjećam se kad je Marka Podruga prvi put kontaktirao Štulićev odvjetnik. Istog trenutka sam pomislio: „Ok, to je to, jeb’o nam je sve po spisku“. Međutim, dobili smo njegov tekst za objavu. Ništa više, ali i ništa manje od toga. Za mene kao urednika koliko je to bio prvi znak da smo na dobrom putu, bila je još veća obaveza tako i nastaviti. U novinarskom poslu nema lovorika i spavanja na njima. Održavanje zadanog nivoa je rudarska muka, jer se uvijek borite s nedostacima i greškama. A imao sam ih. Neke od njih su skoro dovele do gašenja portala 2017. godine, što je bilo apsolutno moja krivica jer nisam na vrijeme shvatio tektonske globalne društvene promjene u žensko-muškim odnosima na svim razinama, pa tako i na sceni. Kritičari u drugim, većinom nezavisnim medijima su me tada pošteno izgazili.

No da se vratim na Štulića… Uglavnom, nisam osjećao neki poriv da bi trebali trčati za intervjuom ili nečim sličnim s njim jer se to u međuvremenu prometnulo u Sveti Gral ovdašnjeg novinarstva. Štulić je jasno svima davao do znanja da je on sit svih koji to pokušavaju. I danas mislim da bi bilo prilično glupo stati u red sa svima koji uzalud kucaju na njegova vrata. I naravno nisu to samo novinari. Branimir je sit svih onih koji se žele okoristiti o njega na bilo koji način. Pozicija u kojoj se nalazi nepobitnu baca dugačku sjenu na ono što običavamo nazivati glazbenim biznisom. Sve njegove akcije godinama su usmjerene na to da onemogući da se njegov opus iskorištava na način na koji on to ne želi. No tu je itekako važno napomenuti da bard nipošto ne želi da taj opus bude skriven od ljudi koji ga žele slušati.

Upravo suprotno, na Youtubeu je izuzetno aktivan pod profilom Petrović Petar. Iako je prisutan, ne radi po istom principu kao i svaki Youtuber, jer njegov kanal nije „partner Youtubea i ne monetizira postavljeni sadržaj“. Tako da imamo situaciju da najveća ovdašnja legenda ex Yu rocka živi svoje postulate čista obraza. A čovjek čista obraza ovdje je rijetkost. Vidjeli smo to u ovih proteklih 30 godina. Stjerani smo u torove, i kako je sam Štulić davno proročanski rekao; ostaje nam da blejimo kao ovce. Ne treba nam bolji korekturni primjer o tome u koliko izopačenim društvima živimo samo ako ovlaš pogledamo u kojoj situaciji je Štulić cijelo ovo vrijeme. A upravo je on naš velikan, jedan veliki nematerijalni spomenik. Čak je možda glupo uspoređivati ga sa spomenikom u kulturi koja je tako agresivna i bešćutna prema svojim spomenicima, time i prošlosti, no opet, nismo svi takvi. Ima nas dosta koji smo svjedoci dizanja spomenika svakojakoj fukari i od strane svakojake fukare u modernoj nam povijesti, ali nemamo poriv njihova uništavanja. Neka svako vrijeme govori o svojim društvenim vrijednostima, stojim kod toga, bila ona i nakaradna. Možda ih baš zato treba ostaviti, da konačno dođu neke generacije koje će učiti iz tih grešaka koje trebaju služiti kao opomena što se dogodi ako odustanemo od svoje osobne ljudske odgovornosti i prepustimo se blejanju. A u našim kratkim životima i nema previše izbora između blejanja i ići ravno do dna.

Sve ovo napisano ustvari je povod za jednu simboličnu akciju, onakvu kakva se na zapadu svakom malo zna dogoditi kad se ljudi udruže oko nekog stava i odluče zajedno da simbolično glazba treba progovoriti o tome.

Konkretno, ‘zakvačite’ se na kanal PETROVICPETAR i slušajte Štulića i Azru. Posebno je fascinantan koncert iz Banjaluke održan 27. rujna 1990. objavljen krajem siječnja ove godine koji počinje upravo famoznom nepatvorenom tutnjavom pjesme „Ravno do dna“, koje se ni pokojni Lemmy Kilmister iz Motörheada ne bi posramio.

Iskreno, ne znam kako se drukčije zahvaliti čovjeku kojem bih najradije stisnuo ruku uz jedno veliko „Hvala“ i koji je neformalno dio i ove naše priče za koju ne znam bi li se uopće dogodila u ovom obliku da on nije utro put.

Pored toga ove godine se naveliko slavi 40 godina novog vala. Bez Azre to slavlje je nepotpuno. Jest da bi mnogi od nas najradije slinili nad vinilnim reizdanjima, ali trebalo bi ispoštovati i način na koji Štulić i dalje svima nama dijeli svoju glazbu.
Jesmo li i nismo njegovi fanovi, potpuno je nebitno jer on je naše zajedničko nasljeđe. On je kulturno dobro koje će nadživjeti sve ove državice i sva blejanja.

On je fantom slobode koji je tu ideju slobode, ali i odgovornosti koju ona nosi, duboko utkao u temelje ovog portala.

Stoga, hvala Branimire, hvala svima vama koji nas pratite i koji ste nas pratili ovih deset godina.

Idemo dalje.

Ravno do dna.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X