Sve je sinoć na nastupu Sufi atrakcije bilo posebno, od neobičnog postava u kojem bend okružuje publiku, do hipnotičkog transa u koji je bacala kombinacija elektronike, post-punk gitara i afričkih napjeva u reinterpretaciji žrtvenog obreda Banga koji je Ifriqiyya Electrique upriličila na svom drugom nastupu u Močvari.
Ako ste sinoć u vrijeme naznačenog početka koncerta benda Ifriqiyya Electrique ušetali u prostor Močvare, vjerojatno vas je iznenadilo nekoliko stvari. Prije svega, organizator je izvođače s punim pravom reklamirao kao Sufi industrial-elektro atrakciju koja u Zagreb čak niti ne dolazi prvi put, već su svoj premijerni nastup odradili pretprošlog ljeta na istom mjestu. Da je riječ o bendu koji je ove godine objavio svoju drugu ploču na famoznoj world music etiketi Glitterbeat trebala bi biti dovoljna preporuka svim glazbenim znalcima, a činjenica da grupa isporučuje nesvakidašnju kombinaciju narodne glazbe afričkih plemena i postindustrijskog noisea na mračnim elektronskim podlogama trebala bi zagolicati maštu ljubitelja neobičnih muzičkih događaja. Ako uz sve to dodamo i to da je riječ o besplatnom koncertu u petak navečer, onda vas je sigurno iznenadilo naći prostor kluba potpuno prazan, u misterioznom i vrlo primamljivom ambijentu koji je obećavao u najmanju ruku zanimljivu večer pred nama.
Na pozornici kluba istaknuto je platno na koje je projektor bacao najava koncertnog rituala koji nas očekuje, a ispred pozornice u kutove su postavljena dva mikrofona. Još dva su stajala kod DJ pulta s monitorima. Ljudi su se polako slili u klub kad je na platnu započelo prikazivanje filma koji prikazuje pustoš Sahare, a s terase su se začuli i ritmovi bubnja koji se približava ulazu. Afrički dvojac Abdelouahed Boualem Fedel i Simoh Bouchra ušao je među publiku i odradio kratki uvod nakon čega su zauzeli pozicije za mikrofonima ispred pozornice, dok su njihovi europski parnjaci basistica Gianna Greco i gitarist François “Fran” Cambuzat prišli s leđa i ritual je mogao započeti. Odmah, u glavu, stvar je zazvučala zlokobno sa Simohovim grubim povicima i istovremenom baražom kombinacije elektroničkog beata i vrištanje gitare i basa. Ritam koji tjera na ples, ali u sebi nosi mračno i nasilno sjeme koje odaje dojam nesvetosti cjelokupnog rituala.
Premda bi čovjek s pravom mogao očekivati više publike na koncertu, treba odmah razjasniti da bi više od sedamdesetak ljudi kojih se okupilo vjerojatno štetilo ugođaju. I ovako je postajalo veoma vruće nakon što bi čovjek malo zaplesao, a i bilo je potrebno prostora za kretanje u krug kako bi se u neobičnom zvučnom postavu u kojem bend okružuje publiku moglo dati prednost čas jednom, čas drugom, čas trećem elementu zvučne slike. Elektro beat u kombinaciji s afričkim napjevima cijelo vrijeme je stvarao dojam poremećenog partyja na kojem se uzelo pogrešne droge.
Cambuzat, idejni začetnik projekta, služi kao načelni frontmen, ali egzotični pjevači prirodno odvlače pozornost na sebe. No, jednako zanimljiva je i Greco za koju bi se na temelju izgleda moglo prosuditi kako je na posudbi iz The Cramps. Ona se spušta u publiku bilo s basom ili bez, vješa se po posjetiteljima i grleno pjeva glasom koji zvuči kao da pripada nekoj žabi spojenoj na distorziju. Neobičan je to i vrlo zanimljiv vokal koji u cjelokupnom miksu djeluje kao instrument za sebe. Bend udara iz pjesme u pjesmu, prelaze se sve ključne točke dvaju objavljenih ploča, prvijenca “Rûwâhîne” i recentne “Layler Et Booree”. Pleše se uz hipnotički ritam, zrak miriše na trans, bend nema namjeru brzinski odraditi nastup.
Cijeli nastup je zapravo moderna reinterpretacija žrtvenog obreda Banga s kojih na samom kraju vidimo i prizore klanja koji sigurno nisu za one slabijeg želuca, ali objašnjavaju nam izvođači, ako se ne uzme krvi, ritual se ne može shvatiti ozbiljno. Time je zapečaćen drugi nastup ovog doista izvanrednog sastava u Močvari, koja je svibanj tako završila kako ga je i započela, što će reći izvrsnim besplatnim world music događajem. Dok su Ciprani Monsieur Doumani mjesec otvorili rasplesanom veselicom, Ifriqiyya ga je zatvorila mračno i katarzično. S okusom krvi, kako bi ih se uzelo zaozbiljno.