Sedamnaesti album Iggyja Popa nastao je u kolaboraciji s Joshom Hommeom. Rezultat je, očekivano, sjajan.
Svijet glazbene kritike upravo se sveudilj klanja novom albumu Iggyja Popa, a taj je efekt podebljan sa barem tri činjenice koje s glazbom izravno nemaju veze. Prvo, Iggy je nagovijestio da bi mu „Post Pop Depression“ mogao biti posljednji album. Drugo, producent je Josh Homme, koji je odsvirao i gitaru, a iz Queens of the Stone Age u studiju se pojavio i Dean Fertita, basist i klavijaturist. Pridružio im se i Matt Helders, bubnjar Arctic Monkeysa. Treće, album je najavljen kao njihovo kolektivno liječenje od šoka izazvanog pokoljem u pariškom Bataclanu.
Iggy Pop je dobro odabrao. U svom, možda i posljednjem traganju za snagom i smislom, doveo je partnera koji ga je shvatio. Josh Homme je Iggyjevo pomankanje želje za glazbenim eskapadama i napadnim parolama, uokvirio između basa i bubnja. U takvom aranžmanskom okruženju, s doziranim riffovima i dodirima klavira, Iggyjev vokal s lakoćom vozi usporeni slalom, fokusiran na cilj. A na cilju je, deveta i zadnja po redu, „Paraguay“ – opuštajuće i na trenutke programatski obezglavljeno remek-djelo. Ako to i bude oproštaj od Iggyja, dostojan je.
Još od uvodne „Break Into Your Heart“ Iggy Pop svježinu izvlači iz vlastite težine obraćanja i naizgledne nepokretnosti, kao da nas svakim idućim tonom uvjerava da ima dovoljno snage za još devet pjesama, a onda doviđenja, hvala. Prljavost Stoogesa Pop i Homme probudili su u „Gardeniji“ i u „In the Lobby“, dok „American Valhalla“, uz prepoznatljivi potmuli QOTSA groove, pokazuje još jednu značajku ove kolaboracije: Homme je svojim okamenjenim ritmom iz Popa izvukao vokalnu popičnost, kakva je u Iggyju živjela oduvijek. Ta relativna nježnost Iggyja Popa pomoli glavu i u „Sunday“, kao i u „Chocolate Drops“.
Gnjev i prkos, doduše, uvijek čekaju iza ugla, a za napad se odluče u „Vulture“. Tu je i ona Iggyjeva suluda crta, kakvu je osjetio svaki fan koji je uspio do kraj preslušati epsku „We Will Fall“ Stoogesa. Takav trag se osjeti najviše u „German Days“, razvučenoj odi koju je Josh Homme ipak uspio prikočiti u petoj minuti.
Sumorno, moćno i omamljivo sporo. Sedamnaesti album Iggyja Popa već sad se, dva tjedna od izlaska, svrstava uz „The Idiot“ i „Lust for Life“, dvije kolosalne ploče. Ne bez razloga.
Ocjena: 8/10
(Loma Vista / Universal Music, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
