Iggy Pop ‘Post Pop Depression’ – liječenje depresije izazvane Bataclanom

Sedamnaesti album Iggyja Popa nastao je u kolaboraciji s Joshom Hommeom. Rezultat je, očekivano, sjajan.

Iggy Pop - Post Pop Depression
Iggy Pop – Post Pop Depression

Svijet glazbene kritike upravo se sveudilj klanja novom albumu Iggyja Popa, a taj je efekt podebljan sa barem tri činjenice koje s glazbom izravno nemaju veze. Prvo, Iggy je nagovijestio da bi mu „Post Pop Depression“ mogao biti posljednji album. Drugo, producent je Josh Homme, koji je odsvirao i gitaru, a iz Queens of the Stone Age u studiju se pojavio i Dean Fertita, basist i klavijaturist. Pridružio im se i Matt Helders, bubnjar Arctic Monkeysa. Treće, album je najavljen kao njihovo kolektivno liječenje od šoka izazvanog pokoljem u pariškom Bataclanu.

Iggy Pop je dobro odabrao. U svom, možda i posljednjem traganju za snagom i smislom, doveo je partnera koji  ga je shvatio. Josh Homme je Iggyjevo pomankanje želje za glazbenim eskapadama i napadnim parolama, uokvirio između basa i bubnja. U takvom aranžmanskom okruženju, s doziranim riffovima i dodirima klavira, Iggyjev vokal s lakoćom vozi usporeni slalom, fokusiran na cilj. A na cilju je, deveta i zadnja po redu, „Paraguay“ – opuštajuće i na trenutke programatski obezglavljeno remek-djelo. Ako to i bude oproštaj od Iggyja, dostojan je.

Još od uvodne „Break Into Your Heart“ Iggy Pop svježinu izvlači iz vlastite težine obraćanja i naizgledne nepokretnosti, kao da nas svakim idućim tonom uvjerava da ima dovoljno snage za još devet pjesama, a onda doviđenja, hvala. Prljavost Stoogesa Pop i Homme probudili su u „Gardeniji“ i u „In the Lobby“, dok „American Valhalla“, uz prepoznatljivi potmuli QOTSA groove, pokazuje još jednu značajku ove kolaboracije: Homme je svojim okamenjenim ritmom iz Popa izvukao vokalnu popičnost, kakva je u Iggyju živjela oduvijek. Ta relativna nježnost Iggyja Popa pomoli glavu i u „Sunday“, kao i u „Chocolate Drops“.

Gnjev i prkos, doduše, uvijek čekaju iza ugla, a za napad se odluče u „Vulture“. Tu je i ona Iggyjeva suluda crta, kakvu je osjetio svaki fan koji je uspio do kraj preslušati epsku „We Will Fall“ Stoogesa. Takav trag se osjeti najviše u „German Days“, razvučenoj odi koju je Josh Homme ipak uspio prikočiti u petoj minuti.

Sumorno, moćno i omamljivo sporo. Sedamnaesti album Iggyja Popa već sad se, dva tjedna od izlaska, svrstava uz „The Idiot“ i „Lust for Life“, dvije kolosalne ploče. Ne bez razloga.

Ocjena: 8/10

(Loma Vista / Universal Music, 2016.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh