Kada u naslovu filma, koji je uz to dio nekakvog dužeg serijala, vidim dezignaciju ‘1. Dio’ odmah mi padne mrak na oči jer znam kako je jedini razlog da se popularna blockbuster franšiza podijeli u više dijelova što veća zarada. Napravili su to u ‘Hobitu’ i ispalo je sranje. Napravili su to u ‘Sumrak sagi’ i ispalo je teško sranje (iako je nevjerojatno da su se uspjeli napraviti nešto gore od prva dva nastavka). Sada to rade s ‘Igrama gladi’, a mislim da je sasvim jasno koji je konačni rezultat…
Prvi dio „Igara gladi“ je bila donekle zabavna tinejdžerska verzija „Battle Royala“ sa snažnim ženskim likom, kvalitetnom akcijom i nekoliko pamtljivih trenutaka. Drugi je dio bio praktički isto to uz neizbježan „već viđeno“ okus u ustima, snažni ženski lik je postao malo iritantniji zbog svoje stalne neodlučnosti (uglavnom ljubavne) i pretjerane kenjkavosti, akcija nije pretjerano napredovala, a pamtljivi su se trenutci dali nabrojati na prste jedne ruke, točnije njih dva. Treći i završni nastavak, „Igre gladi: Šojka rugalica“, je pak podijeljen u dva dijela od kojih prvi upravo kreće u kinima i radi totalni preokret u priči, karakterizaciji likova i porukama mladim, na revoluciju spremnim gledateljima… kakav fail!
Priča se nastavlja odmah nakon događanja na posljednjim Igrama, kada je Katniss Everdeen (Jennifer Lawrence) uz pomoć pobunjenika uspjela srušiti ogromnu kupolu i tako zauvijek prekinuti sadističku zabavu predsjednika Snowa (Donald Sutherland) i njegovih frendova u Kapitolu. Pobunjenici odvode Katniss u Distrikt 13 u kojem se nalazi srce revolucije te se mlada heroina tamo susreće s mnoštvom svojih starih poznanika, među kojima su i „zauvijek prijatelj“ Gale (Liam Hemsworth), pijanica Haymitch (Woody Harrelson), ekspresivna Effie (Elizabeth Banks) i predsjednica te nove alternativne republike, Alma Coin (Julianne Moore). Uz pomoć savjetnika Plutarcha (pokojni Philip Seymour Hoffman) oni od Katniss žele napraviti simbol otpora, no mlada djevojka na pameti ima samo jedno: kako spasiti svoju otetu simpatiju Peetu Mellarka (Josh Hutcherson) iz šapa opakih tirana?
Jedna stvar mora biti jasna prije nego što uopće počnemo: Šojka rugalica je napisana kao jedna (prilično loša) knjiga i kao takva ionako nudi jedva dovoljno zanimljivog materijala da se pokrije u jednom filmu. Ipak, prošli je nastavak zaradio preko 800 milijuna dolara diljem svijeta tako da je potpuno jasno kako je mozak producenata funkcionirao: ovo je zadnji film u serijalu i moramo iz njega izvući najviše što možemo! Eto, tek toliko, da svima bude jasno o čemu se tu u suštini radi…
Ova zamjena umjetničkog integriteta potjerom za parama itekako se osjeti u samom filmu jer se u dva sata koliko traje uistinu nema vidjeti ništa zanimljivo. Svi smo svjesni toga da se sprema nešto veliko i stalno smo u iščekivanju da se to i dogodi, ali kada ekran na kraju ode u fade out, ostaje apsolutna praznina koja čak niti ne ostavlja onaj osjećaj cliffhangera nakon čega jednostavno moraš znati što će biti dalje. Zamislite da je „Gospodar prstenova: Dvije kule“ bio podijeljen u dva dijela, a u prvom se radnja vrtjela oko kovača i kuhara koji su se spremali za napad na Minas Tirith. Jel bi vas to natjeralo da s nestrpljenjem čekate godinu dana da napokon vidite taj napad?
To je scenaristima ostavilo puno prostora da se poigraju sa svojim vizijama revolucije, a one očigledno otprilike na razini srednjoškolaca koji se po prvi put u životu upoznaju s likom i djelom Che Guevare gledajući nekakav nabrijani specijal s brzim rezovima na MTV-u: zanimljivo je samo ako je lako probavljivo i ako ne traje duže od 3 minute u komadu. U knjizi je upravo na tom segmentu najveći fokus, ali ovdje se samo lagano dotiču neki pojmovi poput gerilskog ratovanja, medijske propagande i simbolike junaka. Ipak, gledatelje ne treba previše zamarati s tim ozbiljnijim temama i zaroniti malo dublje u prividnu karizmu glavnih aktera uglavnom svake revolucije koji iza te fasade kriju isprazne ličnosti ne puno drugačije od tirana protiv kojih se bore, kada je ljubavni roller coaster između Katniss i Galea toliko zanimljiviji… Kako bi se ono reklo: „Prilika propuštena!“
Ova nenamjerna vodviljska šarada je stoga osuđena na jedne te iste napadne i očite kadrove u kojima se gledatelju na silu gura kako je „sustav loš i ubija nedužne ljude“ ili kako „medijska mašinerija upravlja javnim mijenjem“, a pritom se u potpunosti gube Katniss i njezini prijatelji/borci za slobodu. Možda je tako i bolje jer Jennifer Lawrence u ovom filmu igra bez sumnje najgoru ulogu u svojoj kratkoj, ali iznimno bogatoj karijeri te je u nekim trenucima gotovo neugodno gledati koliko loše glumi i kako forsirano izgovara apsolutno nebulozne dijaloge koje su joj servirali scenaristi. Naravno, jasno je da film prvenstveno namijenjen tinejdžerima ne može imati suptilne note jednog „1984“ ili grotesku „Brazila“, ali emotivna reakcija glavne junakinje kada, primjerice, neprijatelj zbog nje sravni bolnicu i ubije nekoliko stotina ljudi je neozbiljno i nedopustivo katastrofalna: poput kakvog top-modela ide od kamere do kamere i uz junačke proglase najavljuje osvetu, da bi već u idućem kadru muku mučila oko toga jel’ sve u redu s njenom mačkom.
U jedinom uistinu vrijednom kadru rulja, potaknuta svojim novim simbolom otpora, uz revolucionarne budnice napada veliku branu u maniri najboljih partizanskih filmova, a to je vjerojatno i jedan od rijetkih trenutaka koji će se pamtiti iz ovog filma (osim možda rušenja bombardera lukom i strijelom, što je nebuloza sama za sebe te ujedno jedinih dvije minute akcije u puna dva sata filma). Sve ostalo je isprazno švrljanje po distopijskom svijetu Panema, nemaštoviti i klišejizirani dijalozi i izostanak bilo kakve napetosti popraćeni tinejdžerskim mukama poput: „Kojeg dečka volim više?“.
„Igre gladi: Šojka rugalica (1.dio)“ je kao da u steak houseu dobijete naribanu mrkvicu i list salate dok čekate veliki odrezak s pečenim krumpirom i kolutovima luka… ne, nitko ne želi mrkvicu i salatu, da to želimo išli bismo u nekakav vegetarijanski restoran, a ne u steak house! Uistinu nepotrebno gubljenje vremena…
Ocjena: 3/10
(Color Force, Lionsgate; 2014)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
