Imagine Dragons po prvi put su se koncertno predstavili hrvatskoj publici sinoć u Pulskoj areni, a drugi koncert je na rasporedu večeras.
Imagine Dragons spadaju u red onih bendova koji izazivaju pomutnju i nervozu u krugovima poklonika rocka iz razloga što je taj predznak ‘rock’ kod njih konstantno predmet rasprava i tako će po svoj prilici i ostati, vjerojatno dokle god će ih i direkcija Grammyja stavljati u tu kategoriju prilikom svojih nominacija. Razlog zašto je to tako nalazi se na onoj dobro poznatoj imaginaronoj klackalici mjerenja je li netko uspješan i poznat zato jer je talentiran pa ga je posljedično biznis prepoznao, ili je jednostavno produkt biznisa i veza s ljudima u biznisu koji su ga oblikovali kao proizvod i time učinili vidljivim i poznatim. I ta dvojba će po pitanju Imagine Dragonsa biti aktualna dokle god postoje i to zbog konkretnog razloga.
Naime, grupa Killers bila je prva velika glazbena vijest iz Las Vegasa u ovom tisućljeću. Počeli su kao rock bend, ali talent i magnetizam pjevača Brendana Flowersa vinula ih je u pop visine. Menadžer mega uspješnih Killersa je njihov sugrađanin Robert Reynolds. Njegov brat Mac Reynolds menadžer je Imagine Dragonsa u kojima je frontmen pak njihov treći brat Dan Reynolds. Dakle, mora se priznati da je tu previše bliskih krvnih veza u kombinaciji s onom izrekom: „što se dogodi u Vegasu, ostaje u Vegasu“ da bi se moglo pričati o slučajnosti uspjeha Imagine Dragonsa koji ih prati još od prvog albuma „Night Visions“ objavljenog 2012. (a upravo se recentnom turnejom u sklopu koje nastupaju dva dana za redom u Pulskoj areni, slavi njegova prva desetljetka).
Imagine Dragons u poslovnom smislu od objave tog albuma nisu napravili niti jedan pogrešan poslovni potez, dapače, svaki njihov potez bio je pravi, pa i tu ima prostora za zajedljive komentare da to nije preveliki problem kad su stazu ispred njih prokrčili jedni Killersi, a Zmajeve kroz nju sproveo isti poslovni tim s kojim je frontmen u najbližem krvnom srodstvu. Na koncu, cijeli bend (ili projekt) Imagine Dragons je od početka ugođen po pop narativima proizvodnje singlova s potentnošću hitova.
Svaki zvučni i stilski rock narativ koji koriste je u funkciji tog cilja. U njima nema onog rock narativa koji osjećaju poklonici rocka, a to je da je podloga svega neki oblik hendikepa ili diskriminacije koji stvaraju bunt ili vapaj iz nametnutog položaja ili situacije. Za odgovor na pitanje: „Imaju li Imagine Dragons tu komponentu u sebi kad je o koncertima riječ?“ valjalo se u utorak zaputiti u Puli na prvi od dva zakazana koncerta.
Po nekim ne baš tako starim gabaritima, predznak ‘rocka’ se sam od sebe ukinuo već na početku i to kontradiktorno savršenom zvuku, video vizualima i obilnim stupovima dima suhog leda na „My Life“ i „Believer“. Kristalno čista produkcija nafilana eksplozivnim akcentima synth orkestracija i zbornih vokalnih pratnji na refrenima upućivala je na obilatu upotrebu tzv. midi podrške, tj. unaprijed snimljenih matrica, što je bilo daleko iznad sposobnosti kvarteta u postavi gitara, bas, bubanj, vokal da sve to tako precizno i moćno odsvira i izbaci kroz zvučnike van.
Da su kojim slučajem to mogli na jednoj „Believer“ onda bi eventualno bilo riječi o postavi: Tim Commerford, Zack de la Rocha, Tom Morello i Brad Wilk, a ne o četvercu: Dan Reynolds, Wayne Sermon, Ben McKee i Daniel Platzman. No obzirom da internet vrvi od recentnih snimki i dokaznih materijala koncertnih midi-prevara od strane rock giganata kao što su Metallica i Motley Crue, nisam siguran treba li to zamjeriti i pop rock proizvodu Imagine Dragons. U konfekcijskom pop svijetu se na tako nešto nikad nije ni gledalo kao na prevaru, dapače, dobrodošlo je sve što pomaže imaginaciji grandioznog showa. Došla su takva vremena da i u rocku imperativ gornjodomskog glazbenog biznisa voli te igre na sigurno u kojima kompjuterski procesori proizvode eksplozivne glazbene spektakle, ali za onog tko je bar malo ovisan o zvuku istinskog performansa glazbenika na pozornici uživo, cijeli efekt svodi se na pucketanje najjeftinijih petardi.
Dakle, ostaje vam samo da pratite tu grandioznu predstavu pred sobom i na slamku očekujete neki oblik izvođačke kemije, ili bar neku ljudsku greškicu u tom besprijekornom scenariju spektakla, kako bi se bar ne trenutak izašlo iz osjećaja da je netko s razglasa pustio random studijske verzije pjesama.
Na sreću Imagine Dragons su imali taj moment kad su se sva četvorica okupili na catwalk proširenju u centru Arene okruženi publikom kako bi izveli onaj tako poznati intimni unplugged session kojeg se na koncertima često laćaju oni najveći. To okupljanje se dogodilo nakon pjesme „Natural“, a Imagine Dragons su u tom set-upu izveli „Next To Me“, „Ferris Wheel“, „Amsterdam“ i obradu Aphavillea „Forever Young“.
U tim momentima izašla je iz zvučnika sva njihova prosječnost izvan uloge pop zvijezda iza kojih sve ‘grmi i sijeva’, ali je to bio i prekretnički moment u showu koji je upravo zbog svega toga donio ljudsku dimenziju i solidnom broju obožavateljica izmamio suze (što video produkciji nije promaklo). Evergrin „Forever Young“ bio je poseban okidač iako se već na početku Dan Reynolds suočio s tim da nije vokalni kalibar u rangu Mariana Golda koji je 1984. otpjevao original. Reynolds je krenuo pjevati u tonalitetu originala, ali je ubrzo shvatio da će sagorjeti kad dođe do refrena, pa je zaustavio izvedbu i zamolio Waynea Sermona da bend ode u niže harme.
Sljedeći, emotivno najjači trenutak, koji je zasjenio i završnu digitalnu eskapadu „Radioactive“ i potom „Walking The Wire“, bila je izvedba pjesme „Demons“ kojoj je prethodio Reynoldsov humani apel u borbi protiv depresije, opake bolesti modernog društva. Jest da je bis izostao, ali nedostajalo je svega deset minuta pa da cijeli koncert dobije epitet ‘dvosatni’, no obzirom da živimo u trendu smanjivanja koncertne minutaže, može se reći da je pohvalno to što Imagine Dragons ne spadaju u one koji se oproste od publike nakon sat i petnaest minuta.
Inače, vremenski uvjeti su bili apsolutno savršeni; dvadeset i nešto sitno stupnjeva u večeri bez vjetra, kiše ili sparine. Čak je Reynolds pitao publiku je li takvo ugodno vrijeme uobičajeno u ovim krajevima, osim što se nije mogao prestati diviti Vespazijanovoj građevini. Što god mu prvi redovi odgovorili, činjenice da je bio ulovljen rajski trenutak vremenskih prilika, posebno je bio svjestan i potpisnik ovih redaka jer mu je čudni nemir unijela izvedba pjesma „Thunder“ koju su pratile video projekcije tamnih oblaka i udara munja. Nastave li se čudni nepovoljni uvjeti (a po svoj prilici hoće), ta benigna pjesma Imagine Dragonsa uskoro bi mogla postati problematična. Više nije nikakva fora pjevati o tome da „treba osjetiti grom“. Hajde da to čovjek čuje na koncertu tamo nekih rokera koji se odazivaju na ime AC/DC, ali od jednih Imagine Dragons koji su popistički zapeglani da ne talasaju previše i ne unose nemir po pitanju ničega, to je već subverzivna igra. Slučajni putnik namjernik bi mogao pomisli da tu ima posla s rock bendom, jer sve ovisi o tome kakve ste zmajeve zamislili; one mitske ili one od papira.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
