Poslovica ‘tiha voda brege dere’ ima svoju inačicu u engleskom jeziku, i kad bi se u 4 riječi trebalo opisati karijeru Christine McVie, bolje bi se riječi teško mogle naći. Nakon što je zauvijek ugasila mikrofon i zatvorila klavir, njeno nasljeđe je veće od brijegova koje tiha voda dere.
Rođena na sjeveru Engleske u glazbenoj familiji, kao Christine Perfect, odrasla je blizu Birminghama. Birmingham šezdesetih godina je bio jedno od mjesta s dinamičnom muzičkom scenom, u kojoj se tada još pod prezimenom Perfect snašla skoro perfektno. Prva naznaka njenog neuobičajenog izvođačkog talenta bila je vokalna izvedba standarda “I’d Rather Go Blind” s blues sastavom Chicken Shack. S dotičnim bendom je nastupala krajem šezdesetih kao klavijaturistica i pjevačica te povremeno bila aktivna kao autorica pjesama. Također je pripomagala na snimanjima grupi Fleetwood Mac.
Iz grupe Chicken Shack izlazi 1969., danas bi rekli, zbog obiteljskih razloga – nakon što se udala za basista grupe Fleetwood Mac Johna McVieja, dvoje muzičara bi se malo ili nikako viđali ako bi svatko bio u svom bendu i često na turneji. Njezin bluesom inficiran solo album iz 1970. prolazi ne pretjerano dobro, no nakon odlaska Petera Greena iz grupe Fleetwood Mac, postaje članicom tog sastava. Njen prvi autorski doprinos novoj grupi je dizajn omota za album “Kiln House”. Ta faza je još uvijek miljama daleko od komunikativnog, prijemčivog kalifornijskog popa koji je često bio pretjerano, pa čak i iritantno popularan.
Metamorfozu iz faze bluesa u razdoblje popa može se pratiti na seriji albuma Fleetwood Maca iz prve polovice sedamdesetih. Pomak je išao postupno i ne uvijek jednostavno, jer je bilo evidentno da postoji razlika između onog što Christine voli slušati i onog u čemu je Christine najbolja kao autor. Pjesme kao što su “Why” ili “Morning Rain” nose njen autorski potpis, ali su interpretirane kroz prizmu blues sastava, što možda i nije najbolje “odijelo” za takva djela. Trebalo je vremena da sastav “zaboravi” svoju prošlost i staru slavu, da prihvati senzibilitete drugih autora i da Christininim pjesmama kao što su “Prove Your Love”, “Heroes Are Hard To Find” i “Come A Little Bit Closer” nađe odgovarajući aranžman. A katkad treba i malo sreće, kao kad sredinom sedamdesetih u grupu Fleetwood Mac ulaze Stevie Nicks i Lindsey Buckingham.
S Nicks i Buckinghamom će činiti ubojiti autorski i vokalni trio koji će s nevjerojatnom lakoćom stvarati i često u višeglasjima pjevati hitove, a u Buckinghamu je našla producenta i aranžera koji će razumjeti njen autorski i pjevački senzibilitet te redefinirati zvuk grupe. Povratnički album “Fleetwood Mac” iz 1975. započinje seriju od 5 albuma grupe u “drugoj” klasičnoj postavi koji će se prodavati u milijunskim nakladama, a McVie itekako ima veze s tim: uspjeh “njezinog” singla “Say You Love Me”, koji je napisala i na kojem je glavni vokal, pridonio je haranju albuma po top listama. I koliko god broj od osam milijuna prodanih albuma može zvučati ogromno, to je tek skroman pomak u odnosu na uspjeh albuma “Rumors” iz 1977. godine.
Vijesti o suludo uspješnoj prodaji zasjenjuju činjenicu da je Christine autorica dva singla “Don’t Stop” i “You Make Lovin’ Fun” koja su upala u TOP 10 u SAD, kao i da je Christinina pjesma “Songbird” ostavila dubok trag: ne samo da su Willie Nelson, Eva Cassidy, Anna Wilson, Rita Coolidge i mnogi drugi snimili svoje verzije te pjesme, a Nelson, Wilson i Cassidy su čak svoje albume nazvali po toj pjesmi. “Don’t Stop” je petnaest godina kasnije upotrijebio Bill Clinton u svojoj predizbornoj predsjedničkoj kampanji za drugi mandat.
U procesu stvaranja albuma “Rumours” Christine se razilazi s Johnom McViejem, Lindsey Buckingham sa Stevie Nicks i Mick Fleetwood sa svojom suprugom Jenny. Pjesme s albuma su odražavale interpersonalne napetosti, no za ovu prigodu važnije je naglasiti da je McVie našla svoju autorsku nišu: ljubavne pjesme sa suptilnim i uvijek jasno doziranim balansom između gorkog i slatkog. Njen promukli alt je istovremeno bio ranjiv i utješan (katkad i istovremeno), a pjesme su zračile transcendentalnom mirnoćom, toplinom i optimizmom. Njena senzualnost je bila krhka, ženstvena, izravna, zavodljiva, ali nikad vulgarna. Istovremeno su pjesme zvučale jednostavno, no svejedno teško za doslovno slijeđenje ili još gore, kopiranje.
McVie je na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete imala još jednu (burnu) ljubavnu vezu značajnu za njeno stvaralaštvo – s Dennisom Wilsonom iz grupe The Beach Boys. McVie se pojavljuje kao inače rijedak ženski vokal na albumima Dječaka s plaže u pjesmi “Love Surrounds Me”, a njezine pjesme (kao i “razni upućeni” izvori) “Hold Me”, “Only Over You” (upada u oči sličnost s naslovom Dennisove “Only With You”) i “Wish You Were Here” sugeriraju da je možda Dennis imao veze s nadahnućem za ta djela.
Nadahnuća joj očito nije manjkalo, Christine McVie je s grupom Fleetwood Mac nastavila nizati uspjehe: album “Tango in the Night” iz 1987. je donio možda najpoznatiji hit iz Christininog pera “Little Lies” te cijenjenu “Everywhere”. U to doba dinamičniji dio života Christine McVie polako završava: promjene u postavi grupe, kao i njena želja da se osami doprinijeli su kvantitativno i kvalitativno smanjenom umjetničkom stvaralaštvu u to doba.
Ipak, da još ima “uja u svići”, potvrdio je zajednički album sa starim suborcem Lindseyjem Buckinghamom iz 2017. koji je trebao poslužiti kao poligon za ponovno okupljanje komercijalno najuspješnije postave grupe Fleetwood Mac. Iako je u tom cilju postignut tek djelomičan uspjeh, pjesme kao što su “Red Sun” ili “Carnival Begin” su pokazale da su Buckingham i McVie zadržali olimpijsku autorsku formu.
Do dalje suradnje na novim pjesmama nije došlo, Fleetwood Mac se ponovno okupio za turneju “On With The Show” (koja dijeli ime s jednom Buckinghamovom pjesmom s njihovog zajedničkog albuma), u travnju 2018., je Lindsey izbačen iz grupe (te napomenuo da Christine “nema veze s time”), a 30.11.2022., umrla je i zadnja šansa da će Fleetwood Mac ikad više nastupiti u kompletnoj postavi koja je iznjedrila album “Rumours”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
