Koliko dobro poznajete svoje roditelje? Pitanje je to s kojim nas već u u prvim kadrovima suočava kanadski hit film ‘Incendies’, u nas preveden ‘Naša majka’.
Mjesto radnje: Kanada. Jeanne Marwan (Mélissa Désormeaux-Poulin) i Simon Marwan (Maxim Gaudette) nalaze se kod bilježnika na čitanju oporuke nakon smrti svoje majke Nawal Marwan (Lubna Azabal). S bilježnikom ih veže i dugogodišnje prijateljstvo, budući da je Nawal radila u njegovom uredu kao tajnica. Oporuka odmah poprima neobičan i uznemiravajuć ton – majka ne želi nadgrobni spomenik niti ikakav tekst, želi biti pokopana gola i okrenuta prema zemlji. Kaže da nije zaslužila drugačije s obzirom da istina nije izašla na vidjelo. Jeanne dobije kuvertu koju mora uručiti svom ocu, Simon svoju mora uručiti bratu. Tek tada moći će otvoriti kuvertu koju je majka namijenila samo njima. Problem je međutim u činjenici da su blizanci cijelo to vrijeme živjeli u uvjerenju kako je otac odavno mrtav, a za brata čuju prvi put. Simon odmah odbija takvu igru, želi pokopati majku na njemu jedini ispravan način i okončati cijelu priču. Već pri prvom vraćanju radnje unatrag, vidimo kako je od majke bio distanciran i prije – pred samu smrt majke, na pitanje liječnika je li u zadnje vrijeme bila odsutna, Simon odgovara kako je oduvijek bila odsutna.
Pratimo dvije priče. Prva se odvija u realnom vremenu – Jeanne odlazi na Bliski istok (neimenovana zemlja, najvjerojatnije Libanon, zbog povezanosti autora predloška prema kojem je film nastao, s tom sredinom), rodni kraj majke, odlučna u potrazi za njenom prošlošću, ali i odgovorima na vlastita pitanja. Ono što međutim ne očekuje je žestoki otpor na koji nailazi kod mještana – majčina prošlost mračnija je nego je mogla zamisliti. “Tražite oca, a ne poznajete svoju majku”, kažu joj u jednom trenutku.
Druga priča prati njihovu majku, počevši od rane mladosti. Vidimo ju kako šeće s mladićem, put im presiječe njen brat i hladnokrvno mu puca u glavu. Mladić je bio musliman, Nawal je trudna i osramotila je svoju ortodoksnu, kršćansku obitelj. Baka porodi dijete, utisne mu tintom tri točkice na petu i dade ga u sirotište. Traži od Nawal da joj obeća kako će otići iz te sredine, školovati se i jednom potražiti svoje dijete, koje će prepoznati po tetovaži. Nawal se školuje, zatim i politički aktivira, osjetljiva je vjersku netrepeljivost, a u svojoj borbi ne zauzima stranu – zauzima se protiv bilo kakvog nasilja.
Paralelno pratimo potragu za prošlosti (Jeanne) suprotstavljenu borbi za preživljavanjem i potrazi za boljom budućnosti (Nawal), kroz ista mjesta i gradove, u različito vrijeme, a vrlo brzo gledatelj je uvučen u tešku tematiku krvne osvete, vjerskih ratova i u konačnici – obiteljskog iskupljenja. Priča je razgranata i složena i od gledatelja traži dobrih 130 minuta konstantne pažnje, no ono što u konačnici pruža, neusporedivo je sa skoro svakim filmom koji se trenutno prikazuje u našim kinima – cijeli niz emocija utkanih u punokrvnu detektivsku priču, gdje zajedno sa Jeanne ulazimo u svijet zamršenih tajni prošlosti, otkrivamo komadić po komadić slagalice, slažemo ih u cjelinu i u konačnici dolazimo do šokantnog otkrića. Smrt nikad nije kraj priče, kaže jedan lik u filmu, a za Jeanne i Simona, ona je početak njihovog novog života, koji im napokon daje odgovore na njihova pitanja, sumnje i distancu koju su osjetili od svoje majke tijekom njenog života.
Par sitnih zamjerki koje bih mogao spomenuti odnose se uglavnom na logičke detalje, no sigurna redateljska ruka Denisa Villeneuvea u rasplitanju priče uspješno je izbjegla zamke po putu. Jedan od najtežih zadataka, u konačnici i jedna od najvećih vrlina filma, svakako je kvalitetno i smisleno doziranje emocija u vrtlogu obrata priče koja otkrivanje svoje najmračnije tajne čuva za sam kraj, gdje bolna istina i suočavanje s istom slamaju duh jače i teže od bilo kakvog fizičkog nasillja. Scene su mahom odrađene majstorski (podcrtane predivnom fotografijom), a jedna od najimpresivnijih je ona u autobusu, koja vam doslovce oduzme dah i provuče trnce kroz cijelo tijelo. Osjetio sam to čak i nakon drugog gledanja filma, znajući što i kako će se u konačnici dogoditi, i to nije mala stvar. A skoro jednako intenzivnu atmosferu i čvrst tempo film drži u cijelom svom trajanju. Uznemirujuć je, težak i brutalan, istovremeno potpuno jasan i čvrst u izričaju.
Susanne Bier napravila je odličan film “After The Wedding” s kojim je bila u utrci za Oscara još tamo 2006. godine gdje je u žestokoj konkurenciji izgubila od njemačkog “The Lives Of Others”. Prošle godine Akademija ju je nagradila za njezin skoro jednako dobar “In A Better World”, nažalost na uštrb kanadskog “Incendies”, kojemu su davali najveće šanse. Koji vam je bolji procijenite sami, no ostaje gorak okus u ustima kad oba uspiju biti bolja od većine nominiranih u kategoriji najboljeg filma (na engleskom jeziku), njih 10. Na kanadskim Genie Awards film je osvojio nagradu za najbolji film i najbolji adaptirani scenarij, izvrsna Lubna Azabal osvojila je nagradu za najbolju glumicu, Denis Villeneuve osvojio je nagradu za režiju, a film je osvojio i nagrade za zvuk, montažu i fotografiju. Kruna priznanja došla je u obliku gore spomenute nominacije za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma. U našim kinima prikazuje se od četvrtka, ne propustite ga.
Ocjena: 9/10
(micro_scope, TS Productions, Phi Group, 2010.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
