U danu u kojem je Regiju tresla nogometna groznica, u Beogradu je održana posljednja, treća po redu večer Indirekt Showcase Festivala, uspješno predstavivši sve planirane izvođače.
Najbolji nastupe ubilježili su makedonski 21 Vek i srpski Lenhart Tapes Orchestra. Glazbeni DJ Vladimir Lenhart koji je prije par mjeseci objavio zapaženi album „Duets“ potpisan njegovim umjetničkim imenom Lenhart Tapes pokazao je na Indirektu da je njegovo ambiciozno vizionarstvo ne staje samo na umiksavanju raznih tejpova.
On je okupio cijeli mali orkestar kako bi pokazao da je njegov eklektični izričaj itekako pogodan za izvedbu uživo, što je njegov Lenhart Tapes Orchestra nakon nedjeljnog nastupa ekspresno dovelo do pozicije trenutno jedne od najzanimljivijih avangardnih atrakcija koje ovaj geografski prostor nudi. Njegov savršeni ‘soundtrack nove apokalipse’ grmio je i tresao Veliku salu Doma omladine. Kakofonija gitarsko-saksofonskog jazz-punka (kako bih ga okarakterizao za ovu priliku), etno napjeva tri odlične vokalistice, te elektrobeata s Lenhartovih sprava stapala se u jedinstvenu cjelinu.
Bio je to robusni sklad nesklada vođen Lenhartovom rukom, dok se on sam više doimao kao neki vrač-dirigent koji je u transu vodio cijelu priču. A to je i Indirekt u tom trenutku dignulo na ljestvicu festivala na kojima se može pronaći jedan fenomenalan produkcijsko-avangardni zahvat koji seže daleko više od uobičajenog predstavljanja bendova. Lenhart Tapes Orchestra je uistinu nešto što bi svakako moglo i trebalo zaživjeti i nadam se da neće ostati unikatna ekskluziva posljednje večeri Indirekt Festivala.
Titulu najboljeg showmena odnio je Vasko Atanasoski. Potpisnik ovih redaka je naivno mislio da je vidio sve transformacije ovog, slobodno se može reći, gurua makedonskog urbanog zvuka tijekom njegove dvadesetogodišnje karijere, počevši od Bernays Propagande i Xaxaxa pa nadalje. No nedjeljni nastup donio je novi moment. Bend 21 Vek je u albumskom ozračju popistički post rock minimalizam, a uživo kao da ga kidnapira Vaskov pankerski duh koji ‘pada na gas’ i na njemu ostaje ‘zaglavljen do kraja’.
Pop narativ 21 Veka Atanasoskom daje puno prostora za komunikaciju s publikom što donosi i stand up dimenziju koju je Vasko ‘podebljao’ i time što je tijekom ekstatičnog nastupa iskapio i cijelu bocu vina. Kao da je bio neka makedonska verzije pokojnog Tuste – hippie panker – s jedne strane pun ogorčene žestine spram prilika, a s druge pun ljubavi prema svima, usput se zajebavajući i na račun srpskog predsjednika, kao što je prepričavao i svoje „Toma Zdravković anegdote“. Dakle, noga na gasu je utrnula od stiska, a show 21 Veka je na maksimumu, a koliko će izdržati, to je već druga priča… No na Vaska se čovjek može kladiti, on je žilavi karakter zajebane sorte.
Ozbiljno dobru i glasnu germljavinu priredili su i beogradski Gazorpazorp u Amerikana dvorani. Stasali su u pravi bend koji valja sve pred sobom, kao što im je i stil prepoznatljiv, a svoj novi ezoterični moment predstavio je i kultni beogradski bend Presing. Što se tiče bendova Azza & Kapale i rock trija iz Gornjeg Milanovca koji se zove Cactus Fields, oni uistinu pripadaju demo sceni u svakom pogledu, tj. treba im još ‘guslanja’ u garaži, ako misle iole nešto ozbiljnije postići, jer dojam je da su na Indirekt došli malo prerano obzirom na svoje mogućnosti.
Svakako je lijepo predstaviti se publici, ali to ipak treba biti uvježbano i stilski ujednačeno, stoga je njihovo uvrštavanje u program prije propust selekcijskog dijela direkcije, nego njih samih, jer uistinu je preveliki sraz u svakom pogledu između njih i primjerice Lenhart Tapes Orchestra. Drugi pak ozbiljniji nedostatak cijelog ovogodišnjeg Indirekta je prilična kaotičnost po pitanju satnice i rotacije izvođača po koncertnim prostorima. Česta su bila preklapanja i nesinkroniziranost, a tome je pridonijela i odluka da idu dva uzastopna nastupa u svakom prostoru, umjesto da se sve nakon jednog nastupa rotira šetnjom publike iz jedne u drugu, jt. treću dvoranu, čime se ne bi gubilo vrijeme na promjene binskog setupa između nastupa. Ti problemi bili bi začas riješeni da su postojali stage manageri, jer bez njih se ne može ni u manje zahtjevnim festivalskim zahvatima, općenito gledano.
Inače, svakako je pohvalno što je ovo bilo prvo izdanje Indirekt Showcase Festivala koje je cijeli program objedinilo na jednom mjestu, tj. u Domu omladine što je veliki logistički pomak, koji je izazvao i uistinu solidan interes publike i to sad kad europski kontinet, a time i naša regija ulaze u period ‘zimske suše’ zbog pojačanih pandemijskim mjera na snazi.
Saznajte više:
Indirekt Showcase Festival u Beogradu – glazba između novonormalnih krajnosti
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
