Ivan Grobenski ‘On Death And Other Problems’ – vanjska larma i unutarnja tutnjava

Ivan Grobenski na ovom album, više nego na i jednom prije, dokazuje da je rijetki slučaj spoja istančanih osjeta i sluha u kombinaciji s nagonom da se bejzbolskom palicom razlupa staklarska radnja.

  • 14
    Shares
Ivan Grobenski ‘On Death and Other Problems’

Nerado pišem o tome kako bi netko od talentiranih glazbenika trebao spakirati kofere i sreću potražiti izvan ovih granica. Jer nekad to funkcionira, nekad ne. Nekad i najzakučastiji artisti ipak ovdje na matičnom terenu dobiju više pažnje nego što bi je na zapadu ikad dobili, jer i tamo je novac glavni okidač, i tamo oni guraju svoje talente, a ne neke ‘dođoše’, a zahvaljujući posljednjem desetljeću i brojnim turnejama regionalnih nezavisnih bendova i autora ispada da je lakše napraviti buking odavde, jer, bez imalo šale, Stari kontinent sve više cijeni ono što je na glazbenom meniju s Balkana.

No opet i opet, uvijek se nađe netko za koga bih htio da se u svom najboljem kreativnom trenutku probija kroz mrežu klubova nekakvog New Yorka, nekog Portlanda, neke Philadelphije… jer, eto, i ja naivno vjerujem da bi takvog tamo upravo ‘provalila’ publika, a potom i biznis. Jedan od njih je Ivan Grobenski, eklektični lik koji pored matičnog sastava Moskau ima solidni ‘naramak’ grupa u kojima svira, ili je svirao, i uz sve još dva osobna projekta; Bubblegum i dakako „Ivan Grobenski“, od kojih je ovdje u fokusu recentni album „On Death And Other Problems“.

Potonji album dobrim dijelom ne spada u kategoriju kantautorskih uradaka. Preraslo je to u bendovski projekt u kojem su pored samog autora uključeni Pavle Bojanić, Davor Lakuš i Rajnard Hraščanec, dok je jedan od težih zadataka imao producent Tomislav Horvatinović Jones koji je pod istom kapom morao ujednačiti zvukove i ozračja koja je hiroviti Grobenski, pored zagrebačkog kluba Vinyl, snimao na neuobičajenom lokacijama kao što su njegov dnevni boravak, livada bivše koprivničke vojarne, pa čak i u grobnici (jer ne bi on bio Grobenski da mu ne padne na pamet i tamo snimit). No time su stečeni uvjeti za zvučnu gradicijsku slojevitost i šarolikost djela, što je samo jedna strana medalje. Druga je dakako lirska. A zajedno tvore katatonični udar, jer Grobenski stvarnost tumači nenormalno (tj. nemoralno), po svim kriterijima njemu omraženih korektnosti, od političkih, pa nadalje.

Atakira tako i na samu glazbenu formu i često proizvodi efekt kao da su na jednu hrpu naslagani televizori i radio aparati  pojačanih tonova koji se kakofonično sudaraju i isprepliću jedan s drugim. Takvi i slični efekti ne nude lako prohodno glazbeno štivo, ali potentno otvaraju prostor iznenađenjima koja prate svaku od osam ponuđenih pjesama, što ovaj album čini uzbudljivim fonoavanturistima. Da ne bude zabune, nije tu riječ o zbrda-zdola nabacanim histeričnim slikama. Grobenski, iako ima snažne i hrabre premaze, prilično je precizan u baratanju motivima i emotivnim diskrepancijama gdje riječi pronalaze svoj prateći zvuk. Voli se izražavati groteskno, ali njegov rad je daleko od nemuštog grotesknog zapisa.

Da je jezik njegove kreative hrvatski, možda bi stekao neku širu bazu, u smislu +20 ljudi uz sadašnju posjećenost po koncertima, mjereno sadašnjim interesom, no upravo njegova fantastična indigo moć upijanja lokalnog i medijskog i prezentiranja globalnim jezikom, ne samo u smislu njegovog engleskog, koji iz njegovih usta zvuči kao da mu je materinji, koliko u smislu neke univerzalne globalne matrice, koja ‘visi u zraku. On je, jednostavno kazano, prava duša na krivom mjestu bilo gdje na svijetu, kao što je i u Hrvatskoj. Svuda bi detektirao uništene sudbine onih koji su potpali pod nečiji snažni posesivni utjecaj, histeriju koju mediji nemorno i svakodnevno rigaju i čovjekovu pogubljenost u raznoraznim normama koje ga duhovno sahranjuju puno prije organske smrti, od koje dakako svi strepe. Ali hajmo reći da bi u nekim industrijaliziranijim i educiranijim okolinama bio možda lakše prihvaćen i shvaćen.

U „On Death And Other Problems“ motiv smrti koja je na prvom mjestu je ustvari vic u odnosu na sve ono što je lakonski strpano pod pojam ostalih problema. Sam album konceptualno gledano sadrži dva osnovna motiva, prvi je larma izvana, drugi ne nemir iznutra. Prvi je onomatopeja onog što nas okružuje, drugi je  ‘nijema tutnjava duše’ koju Grobenski uobličava uglavnom kroz balade, pletući tako zanimljiv uzročno-posljedični niz. Ta vanjska larma i otvara album kroz naslovnu „On Death And Other Problems“, a još kompleksnije i snažnije odjekuje u posljednoj „Everything“ koja ga zatvara. Druga po redu „Island Life“, odabrana i za prvi singl, donosi ‘otočki spleen’ koji je Grobenski detektirao osobno, no njena univerzalnost pogleda na život u izolaciji, kao i efektno odabrana gitarska tema može se smatrati pravim uvodom u album. Na nju se dobro nadovezuje „Make Up“ weillovskim pristupom uz ‘pijani’ raštimani klavir. Najbolje trenutke i suvereni ekstravagantni potpis donose „I Never Said It Was Nice“, „Happy Depresion“ i dakako „Istanbul“ u kojoj je i dašak LSD faze Beatlesa, dok „Small Talk“ u sebi sadrži proto-hip-hop elemente karateristične za The Last Poets uz koketiranje s jazz obrascima, jer za Grobenskog ograničenja doslovce nema.

U biti Ivan Grobenski na ovom album, više nego na i jednom prije, dokazuje da je rijetki slučaj spoja istančanih osjeta i sluha u kombinaciji s nagonom da se bejzbolskom palicom razlupa staklarska radnja. A opet, tako će vas moćno i uvjerljivo povesti na put s druge strane čemernog ogledala.

Ocjena: 9/10

(Intek Music, 2018.)

  • 14
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh