Grobenski se na svom koncertu u sklopu Tramonto Festivala jako dobro zabavljao, no zajebancija i izuzetno ležeran pristup ni u kom slučaju nisu umanjili kvalitetu svirke.
Ponekad se na probi, ne onoj tonskoj već kada su glazbenici nagurani u garaži ili nekoj slično neadekvatnoj prostoriji, dogodi nešto posebno i čitav bend postane “jedno tijelo s puno glava i udova”. Tada je dovoljan samo pogled ili poneka izgovorena riječ da pjesmu uspore/ubrzaju, odvedu negdje u nepoznato ili je prošire kakvim solom i instrumentalnom međuigrom. Takav dojam ostavio je i koncert koji je Ivan Grobenski u sklopu Tramonto festivala u srijedu održao na krčkom Trgu glagoljaša.
Tramonto prati krilatica “live sessions for alternative artists”, što je na početku istaknuo i sam Grobenski, najavivši da nas i doslovno očekuje live session. Mene je sve to donekle podsjetilo i na nekadašnje VH1 Storytelling emisije pošto je zvijezda večeri s okupljenima podijelila i priče iza pjesama, otkrivajući kako su i zbog čega nastale, odnosno što mu je bila inspiracija kada ih je pisao. U pitanju su bile skladbe s aktualnog mu albuma “Apocalipstick” koji smo na našem portalu proglasili najboljim u prošloj godini, iako moram priznati da se na mojoj listi nije našao pri vrhu. Naime, iako ga smatram izuzetno darovitim autorom sposobnim da se s impresivnim rezultatima okuša u skoro svakoj glazbenoj vrsti i podvrsti, vjerujem i da na studijskim snimkama još uvijek nije dosegnuo svoj puni potencijal. Pojednostavljeno rečeno, svih devet pjesama s “Apocalipsticka” mi bolje zvuče uživo, posebno kada im u pratnji svog četveročlanog benda pristupi samo kao predlošcima.
Nastup je, možda i zbog skromne posjete, tako doživljen vrlo neformalno pa je, primjerice, “Community” izvedena sporije nego ikada prije, dok je nekoliko stvari svojim saksofonom obogatio gostujući Mak Murtić za kojeg se činilo da u trenutku kada se penjao na stage nije imao pojma što će i kako svirati. Usprkos tome, njegovo gostovanje spada među highlighte koncerta, pogotovo u “Gender Reveal Party” u kojoj su se dotaknuli i afrobeata.
Općenito, Ivanov posljednji studijski uradak doživio sam kao njegovo viđenje stare, mahom afroameričke muzike, bilo da je riječ o soulu, funku, gospelu ili nekim mekšim varijantama bluesa. Pritom sve to ipak zazvuči dovoljno moderno da ga se ne može ugurati u ladicu označenu natpisom revival, unatoč referencama na, recimo, Isaaca Hayesa ili Gila Scott-Herona. Od njih je, ponajprije od ovog drugoga, pokupio i sklonost da suicidalne teme omota vedrijim, plesnijim tonovima ili, pak, na melankoličnu melodiju prikači stihove obilato nafilane ironijom.
Na pozornici se, sudeći po smijehu koji ga je svako malo hvatao ili objašnjenjima poput onog kojim nas je uveo u “Mental Health Customer”, jako dobro zabavljao, no zajebancija i izuzetno ležeran pristup ni u kom slučaju nisu umanjili kvalitetu svirke. “Apocalipstick” su ovom prilikom izveli u cijelosti, a najdojmljiviji dio čitave priče dogodio se prilikom njezinog posljednjeg poglavlja, uz “Gun” i nostalgičnu “Memories”.
Sve u svemu, jako dobar početak Tramonta, barem za mene koji sam službeno otvaranje prije dva tjedna, kada je na istom mjestu svirao The Gentleman, bio prisiljen propustiti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
