Ivan Kapec kvartet nastupit će u srijedu 17. travnja u zagrebačkom jazz klubu Kontesa s programom koji se zove ‘Glazba za jedinice i nule’. Nakon Ivan Kapec tria, Capisconnea i Sonic Diptycha Ivan, inače i gitarist Kozmodruma i benda Hotel Maje Posavec, govori nam o svom novom projektu.
Kakva je to glazba za jedinice i nule?
Ivan Kapec: To su teme, atmosfere, nastale jednim intuitivnim putem pomoću računala. Ali, izvode se u klasičnoj akustičnoj postavi.
Zašto si radio glazbene teme na računalu i kako si radio, na koji način?
Ivan Kapec: Već neko vrijeme zanima me različit način nastanka muzičkog djela i ovisnost o mediju kroz koji se djelo u nastajanju artikulira. Npr. nelodija se može napipati na instrumentu, gitari, klaviru, ili štogod i onda zapisati. Može se iz glave napisati olovkom na notnom papiru. Može se editirati u nekom programu za pisanje nota i to ili grafički, što je onda dosta slično olovki i papiru, ili u kodu, što je posve drugačije. Kako je nastanak melodije vrlo osjetljiva pojava, koja reagira na sve čimbenike okoline, od psihološkog stanja, vremenskih prilika, nekog unutarnjeg nagnuća, i naravno o mediju (računalo, papir, olovka, instrument) dobro je osvijestiti upravo te specifičnosti prilikom oblikovanja glazbenog djela. Drugim riječima, pod posve istim okolnostima melodija će se drugačije oblikovati ako ju komponiramo na gitari, od one na klaviru, i od one na papiru ili softveru. Što je medij manje poznat, i s kojim imamo najmanje iskustva, tim više će naša intuicija doći do izražaja. A opet, s druge strane dobro poznavanje medija omogućuje nam jednu vrstu slobode koja nas dovodi do posve novih oblika koje ne bismo drugačiji način mogli dohvatiti. To je taj balans koji drži oblikovanje glazbe svježim.
Početna iskra svake stvari nastala je slučajno, bez ikakvog znanja ili svijesne radnje. Kasnije bih nadograđivao tu početnu ideju uglavnom pomoću softwarea, dodavao bih druge glasove, harmoniju i slagao beatove.
Koji medij si ti koristio u oblikovanju ovih melodija-pjesama?
Ivan Kapec: Većina ovih tema nastale su kao nusprodukt rada sa nekim sampleovima, poigravanja sa raznim softsintevima. Drugim riječima, početna iskra svake stvari nastala je slučajno, bez ikakvog znanja ili svijesne radnje. Kasnije bih nadograđivao tu početnu ideju uglavnom pomoću softwarea, dodavao bih druge glasove, harmoniju, slagao beatove itd. Pustio bih da me vodi intuicija. Kod elektronske glazbe izvor zvuka nam je prilično maglovit, oscilatori, tranzistori, diode, čipovi…itd. To je neki mikrosvijet u kojem se svašta zbiva, a mi samo iz daljine naslućujemo moguće ishode. Dok je kod akustičnog izvora zvuka relativno jednostavno predočiti kako žica ili neka membrana titra, ili kako zrak prolazi kroz cijev, i sl. Zbog toga mi se čini da u komponiranju pomoću elektronskih izvora zvuka intuicija dolazi do većeg izražaja.
Je li ti palo na pamet u tom periodu da ćeš tu glazbu jednom svirati i akustično?
Ivan Kapec: Ne, ovu svu glazbu napravio sam kao elektronske kompozicije. Zapravo, od početka sam htio moj elektronski rad i ‘ajmo reći, akustični, što je moguće više – razdvojiti. Štoviše, mislio sam kako je ta dva svijet nemoguće spojiti i kako sam zapravo jedna osobnost u elektronskoj glazbi a druga u akustičnoj. Međutim, to nije tako. Sve se to svodi zapravo na fascinaciju zvukom, svejedno iz kojeg on okružja tj. medija dolazi.
Jesi li svirao i neke druge autore?
Ivan Kapec: Da, snimio sam na bariton gitari cover „Only in the dark“ berlinskog sound artista Bena Lukasa Boysena, čiji rad već dugo godina pratim. A na ovom koncertu u Kontesi svirat ćemo i jednu njegovu drugu stvar “Golden Times I”. Njegova glazba zvuči jako akustično jer koristi između ostalog i samplove klavira, ali je sva nastalo kao improvizacija koja se programira na računalu.
Tko sve svira u “jedinicama i nulama”?
Ivan Kapec: Borko Rupena bubanj, Mario Bočić saksofon i Luka Veselinović kontrabas. Oni su glazbenici s kojima već duže vrijeme radim i s kojima mi je moguće promicati glazbenu estetiku u kojoj dominiraju melodije, evokacije emocija i pjesmolike tvorbe. Borko i ja, kao duo Sonic Diptych već smo ranije krenuli tim smjerom, na koji su se spontano nadovezali Luka i Mario.
I za kraj, tvoju stvar „The gray side of the dance“ nedavno je objavio Silber Records iz Sjeverne Karoline. O čemu se tu radi?
Ivan Kapec: To je kompozicija koja je nastala upotrebom dva odvojena loopera, nesinhronizirana da bi se stvorilo što veće polje nepredvidljivosti. Objavljena je kao dio Droneurey projekta koji je pokrenuo Silber Records, što je zapravo jedna kompilacija ambijentalne glazbe.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
