Petak navečer se pretvorio u gradsku klupsku turneju, a ono što zvuči nevjerojatno jest da se na sve stizalo…
Koncertna večer u petak počela je prilično rano za zagrebačke prilike – u 20:15 sati. Jest da su naši klubovi i klupska publika nenavikli na takvu satnicu, ali ako se uzme u obzir da posebice radnim ranim (što jučer nije bio slučaj) interes zaposlenog dijela glazbene publike možda i nije mali, koliko joj je kasna satnica izlaska životno nepovoljna, bilo bi zanimljivo da se u jednom trenutku neki od mnogobrojnih klubova odluči svoje koncertne večeri počinjati ranije, kako je to na kraju krajeva i slučaj u svim zapadnim metropolama.
Anyway, razlog tomu bio je bio ciklus koncerata u Muzeju suvremene umjetnosti projekta MIMO (Medijski inventar muzičkih originala) koji se održava u dvorani Grgona i koji radijski uživo prenosi Radio Sljeme, a nastupili su kantautor Ivan Vragolovich i sastav Bonebomb. Dakle dva polusatna nastupa s desetominutnom pauzom radijskog razgovora o talentiranim, ali medijski zapostavljenim domaćim umjetnicima, u kojem sam i osobno sudjelovao na poziv.
Jedno od pitanja tijekom razgovora bilo je: „Što napraviti kako bi ova vrsta talentiranih i kvalitetnih imena isplivali na površinu?“ Moj odgovor je bio: „Samo nemojte stati s ovim projektom.“ Obzirom na vremensku ograničenost samog formata, bilo bi dobro i na ovom mjestu malo to pojasniti. Jer nije problem kvalitetnih imena tromost publike u njihovom prepoznavanju, već u tome što kad se i pojave projekti kao što je trenutno MIMO, koji se financiraju iz državnih budžeta, onda se obično dogodi da traju jednu sezonu i ugase se. Problem s glazbenim emisijama na državnoj televiziji je još veći – jer trenutno nema nikakve glazbene emisije, a i kad se pojavi ona još uvijek robuje retardiranom moždanom sklopu određenih urednika koji žele zadovoljiti svakoga, a rezultat je uglavnom bljutava papazjanija. Treba se samo sjetiti onog nesretnog showa Marka Tolje u kojem mu se na kraju i krv vadila pred kamerama. Dakle potrebne su stilski razdijeljene emisije u kojima oni koji ih uređuju znaju što je ukus njihove ciljane skupine. I ono najvažnije jest da TO treba trajati iz sezone u sezonu. Glazba kao umjetnost jednostavno mora biti dostupna. Tko god misli da će samo jedna sezona ičega sličnog promijeniti navike ljudi kao čarobnim štapićem ili namjerno prodaje muda pod bubrege ili je glup, jer očigledno je da je teško zapamtiti lekciju iz ratnih 90-ih, kad je javna televizija vrvjela od specijaliziranih glazbenih emisija. Treba se samo između ostalih prisjetiti „Električnog kauboja“, „Top DJ Maga“, „Metal Manije“, „Izvan struje“, kao i to da je „Hit Depo“ u to vrijeme prerastao u nacionalni chart, koji je ujedno bio i glavni uzrok i motor za ekspanzijom domaće video produkcije glazbenih spotova. I ako ćemo mjeriti to vrijeme i sadašnjost, opako smo nazadovali. Situacija podsjeća na predstojeće nam lokalne izbore, nadležni su pobrinuli da izbora nema. Stoga u toj namjeri, uistinu želim projektima kao što je MIMO dobar vjetar u leđa, a da se ne govori o tome da stanovnici Novog Zagreba imaju pod nosom novu dvoranu s odličnim uvjetima u kojima mogu slušati dobru glazbu. Ljudi s druge obale Save su to već i prepoznali, jer dvorana Gorgona nije zjapila prazna.
Prvi je nastupio Ivan Vragolovich, izvrsni blueser iz Slavonskog Broda koji je u set od osam pjesama koje je izveo uvrstio skoro polovicu novih. U pauzama ih je nazivao čudnima, ali daleko od toga, jer na jednako uvjerljiv način kako je u stanju ući u blues, Vragolovich s novim materijalom prodire u srž američkog folka. No nije to brzinsko uskakanje u novi/stari popularni trend, već očita Ivanova evolucija kao glazbenika i autora. U tom svjetlu sam ga namjerno u uvodu i nazvao kantautorom, jer svrstavati ga sad već na počtku njegove karijere u blues ladicu, bilo bi nepravedno spram smjera u kojem se kreće. Prirodnost njegove izvedbe i gotovo trenutna sposobnost uranjanja u svijet (i svijest) ranjene duše, uistinu je jedan od najsnažnijih elemenata njegovog rada i stvaralaštva koje izlazi i izvan okvira bluesa. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
