Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, umjetnički tandem koji stvara glazbu za djecu, odrasle, kazalište i film, sa svojim timom entuzijasta priprema u petak 17. srpnja jednodnevni open air festival Sailor na platou ispred Exportdrva u Rijeci. U ova teška vremena koronakrize odlučili su da Festival ide u skromnijim okvirima i kojeg će u potpunosti nositi domaće riječke glazbene snage. Sailor će se pridržavati svih mjera koje propisuje stožer CZ-a, a s Ivankom i Mrletom smo porazgovarali o neizvjesnosti koju su opisali: ‘Svaki dan kao apokalipsa za sebe’.
Ovo je zasigurno najteža godina za Sailor Festival, a trebala je biti najbolja obzirom da je Rijeka s početkom godine ponijela titulu Europske prijestolnice kulture, dakle pnademija koronavirusa je i tu nanijela veliku štetu. Kako traju pripreme za ovo izdanje koje nosi službeni naziv „Sailor se vraća kući”?
Ivanka Mazurkijević: Mi smo navikli raditi pod raznim okolnostima. Ostatak Hrvatske nekad misli da je Rijeka naklonjena nekima od nas, no vjerujte to se slabo vidi gdje je financijska podrška. Za karburator će ostati prezentacija, a moglo je puno bolje. Za festival će svirati, istina, jedan od najboljih kućnih bendova, a da li će stvarno i za koliko ljudi život još nije dao konkretne odgovore. Napokon, ako su neki, život se ne može više uzimati zdravo za gotovo.
Damir Martinović Mrle: Ivanka i ja imali smo dva malena koncerta pandemijskih mjerenja i vidjeli smo da su ljudi gladni kulture i zabave pa ćemo se truditi održati performerske vještine spremnima bez obzira koliko mi se čini da izumiru.
Iz zatvorenih ćumeza cajke drmaju, a mi dosadnjakovići na otvorenom, s prijavljenim porezom, svaki WC listić prebrojavamo s inspektorima.
Ovo je također i dalje najneizvjesnije izdanje festivala. Istarska županija je opet zatvorila vrata velikim događanjima. Vjerujem da direkcija festivala iz dana u dan pomno prati riječki Stožer CZ-a?
Ivanka Mazurkijević: Da, nego šta. Svaki dan kao apokalipsa za sebe.
Damir Martinović Mrle: Zasad smo mišljenja da se održava i to da će na tom platou biti vrlo sadržajno i na kraju krajeva tulum. A to nam treba.
Kako uopće komentirate ovu situaciju u kojoj glazbena i filmska događanja najviše pate i to nimao svojom krivicom, obzirom da je bjelodano jasno da nova žarišta koronavirusa kreću sa svadbi, iz crkvi, a imali smo i izbore i predizborne skupove koji su također donosili velik stupanj rizika?
Ivanka Mazurkijević: Naravno, jasno je bilo da moraju kapitalizirati svoju prvu pobjedu nad bilo čim. Ustvari, ljudima se kosa digne na glavi kad im kažem da je ponašanje za vrijeme lockdowna više naslijeđe komunjara nego ovih Kradezejaca. Moguće da Plenković i ekipa čiste redove, no zanimljivo je kako neki ljudi dobivaju tolike prilike za ponovno uzlet dok se nekima ne prašta ni krađa čokoladice iz supermarketa.
Damir Martinović Mrle: Iz zatvorenih ćumeza cajke drmaju, a mi dosadnjakovići na otvorenom, s prijavljenim porezom, svaki WC listić prebrojavamo s inspektorima. I ispast će, kako i jest da se zadnji punker više drži slova zakona protiv kojeg je i nastao. Paušalno govoreći.
Hajmo na vedrije teme… Karakteristika Sailor Festivala je da je uistinu riječ o festivalu koji svake godine plovi Rijekom i otvara nove koncertne lokacije. Koje su prednosti nove lokacije, posebno ako treba ohrabriti publiku kad je riječ o njenoj sigurnosti?
Ivanka Mazurkijević: Vani je, na zraku, ograničen broj karata i to. Očito će biti i zanimljivo vrijeme pa ćemo i to ubrojati u ljetnu zanimljivost. Plato ispred Exportdrva je vrlo zanimljiv prostor i tamo je bilo već raznih događanja. Super mjesto.
Damir Martinović Mrle: Kao i sva dosad. Rijeka ima taj svoj šarm, uglovi koji danju izgledaju popis filmova katastrofe pretvaraju se uz malo rasvjete u filmove ljepote. Kad smo radili prvi bio je na našoj strani i ogroman mjesec u posebnom drugom stanju.
Vaš zajednički glazbeni rad za djecu ove godine je prepoznat i na Porinu. Otvara li to neku mogućnost da „Kišni razdraganci” budu na nekom potencijalnom popisu za školski kurikulum, obzirom da je to uspjelo filmu „Dnevnik Diane Budisavljević” redateljice Dane Budisavljević?
Damir Martinović Mrle: A to nam kritika i ministarstvo daju za pravo. Ministarstvo je otkupilo slikovnicu/CD za knjižnice tako da je osjećaj stvarno fantastičan. Jako smo zadovoljni i koncerti su pravi tulumi gdje djeca znaju sve pjesme i užasno je to da ih moramo otkazivati. Evo 16. unutar Tobogana koji nas je sa Jelenom Milić svake godine i inspirarao i zvao imati ćemo dva jedan za drugim zbog toga jer ne smije puno djece biti u jednom điru.
Ivanka Mazurkijević: Meni je ovo nakon dugo vremena pravi rasprodani uspjeh i ne mogu ga iživiti na pravi način. No, nema veze. Idemo dalje. Radimo što volimo i sretni smo što smo prepoznati. Hvala svima koji vole i Mr.Lee&IvaneSky! To je tako normalna i pošteno urađeno glazba na krilima predivnih predložaka i ne treba je se bojati u smislu ekscentričnosti koju nam kao etiketu zastrašivanja pokušavaju zalijepiti.
Kazališta su u teškoj situaciji kao i koncertni nastupi. Ovih godina ste bili prilično zaposleni tandem kad je riječ o kazališnoj glazbi. Koliko ste tu pretpjeli štete i na koncu planirate li zbog toga veći angažman posvetiti glazbi za djecu?
Ivanka Mazurkijević: Baš prije lockdowna, dan-dva prije smo u Sloveniji u SNG Sceni završili “Šest lica traži autora” Pirandella s našim Magellijem i Željkom Udovičić Pleština i uživali u fantastičnom tekstu, ekipi i blizini Italije i tramenzina.
Damir Martinović Mrle: U toku smo rada na filmu “Po tamburi” Stanislava Tomića tako da nismo izgladnjeli po tom pitanju mada nam je jasno da ćemo uskoro stati i morati redefinirati naše ljubavi.
Sailor je prošle godine u jači fokus stavio bend Mrave brojim, ove godine se čini da isto pokušava i s Projektom. Možete li nešto reći o Projektu i zašto Projekt na Sailoru ove godine?
Ivanka Mazurkijević: Projekt je prikaz onog što smo htjeli ostvariti sa Zvučnim karburatorom. Putovanje Mrleta kroz znanost, frekvencije Rijeke, putovanja s tom pričom kroz Sailora sa mnom i na kraju taj festival … To sad barem u prikazu na ekranima želimo oživjeti za drage na sugrađane koji su cijelo vrijeme bili uz nas. I lijepo primili tu priču. EPK se držao vrlo rezervirano spram naših napora da ostvarimo tu priču, te nije do korone da zasad nismo uspjeli, no poznavajući Mrleta nema odustajanja. Veći i jači.
Ako se ne varam, projekt Zvučni karburator je ušao u svoju treću godinu razvoja. To je nešto u što ste uspješno uključili i riječku znanstvenu zajednicu. Imam osjećaj kao da pričamo o prototipu nekog novog mlaznog motora, no u kojoj je fazi Zvučni karburator, kakve su mu sada, nazovimo ih, performanse?
Ivanka Mazurkijević: Pa upravo to je Projekt. On služi za izvidnicu do koje faze se došlo. Tik do izrade. No, kako ono kaže Scarlet? Imamo sutra?
Let 3 priprema trosatni spektakl na Sailoru. Može li se to spontano pretvoriti i u četverosatni, pa da pričamo o ‘Čudu neviđenom’?
Damir Martinović Mrle: A može i desetminutni s obzirom na ćudljivi vrijeme u Rijeci. Ha,ha,ha!
Razmišljate li eventualno pozvati i Terezu Kesoviju u goste, ili je pak rizik prevelik?
Damir Martinović Mrle: Pa ne bismo je htjeli dovoditi u opasnost. Ona je naš zaštićen umjetnički brand. Tereza u srcu!