Dokumentarac Dimitra Dimitrovskog Dibe koji će večeras biti premijerno prikazan u sklopu programa festivala ZagrebDox predstavlja ugodnu šetnju sjećanjima svima nama koji smo s domaćom rock glazbom devedesetih odrastali, stasali ili s njom zaživjeli, a i mlađim generacijama ocrtava točnu, iako nepotpunu sliku jednog vremena.
Nakon što smo prošli nekoliko desetljeća bumerske indokrinacije o vrhunaravnim i neponovljivim dostignućima koje je jugoslavenska glazba ostvarila za vrijeme novovalnih osamdesetih, i naredna je generacija došla na red, pa se tako napokon baca pogled na vrhunaravna i neponovljiva dostignuća koja je postigla scena koja je stasala u mračnim devedesetima, a koju se u nekim krugovima naziva i Fiju Briju generacijom. Bendovi poput vinkovačkih Majki, a zatim i koprivničkog Overflowa, riječkog Laufera ili zagrebačkog Hladnog Piva, Pipsa i Kojota danas se s pravom smatraju institucijama hrvatskoga rocka, a spomenička veličina koju su ostvarili ujedno je i veća zbog težine zadatka prenošenja glazbe koja je dotad smatrana rubnom i alternativnom do neosvojivih obronaka domaćeg mainstreama.
To je dio priče kojom se bavi i novi dokumentarni film Dimitra Dimitrovskog Dibe “Iz sve snage” koji je i sam došao do realizacije kao i cijela scena kojoj služi kao kronika, jer je kroz godinu dana, kako njegov autor kaže, natajao “u slobodne dane, kad nismo imali obaveza na poslu”, i s minimalnim budžetom, ali je uspio okupiti i značajnu arhivsku građu iz doba VHS-a, kao i sudjelovanje gotovo svih bitnih aktera rock scene devedesetih kao što su Goran Bare, Damir Urban, Mile Kekin i braća Subošić iz Piva, Davor Viduka, Goran Živković Žika i drugi, poput Denisa Mujadžića Denykena koji je odigrao ulogu masterminda iza zastora i arhitekta zvuka praktički cijele te generacije. Ovdje moramo spomenuti da jednako glasno govori i izostanak onih ostalih, pa tako priču o Pipsima pokriva Kralja ujesto Rippera, KUD Idijote ćemo vidjeti na možda tri sekunde (no Tusta je, naravno, dobio i vlastiti cjelovečernji dokumentarac u režiji Andreja Korovljeva), a za poptuno ignoriranje benda kao što je Let 3 ne postoji nikakvo opravdanje.
Dimitrovski, dosad osvjedočen prvenstveno kao redatelj spotova, svoju priču započinje na njenom logičnom začetku u trenutku kad Zdenko Franjić dobiva otkaz u arhivu i s otpremninom od Ante Markovića započinje svoju polulegalnu diskografsku karijeru osnivanjem izdavačke etikete Slušaj najglasnije i okupljanjem jedne garažne (punk)rock scene i nasnimavanjem niskokvalitetnih snimaka preko otpisanih Jugotonovih kazeta. Tu na scenu stupaju bendovi koji će kasnije činiti postavu kompilacijskog izdanja “Bombardiranje New Yorka” koje će čak i izvan alternativnih krugova sada napokon biti priznata kao jednako bitna kao što je “Paket aranžman” bio za scenu novog vala. Među njima su Messerschmitt i Majke koji su obilno prisutni u dokumentarcu, kao i Spoon koji nije našao mjesto na kompilaciji jer na traci nije bilo dovoljno mjesta za sve, a njihov se materijal tada sastojao od obrada pa su tako upravo oni ostali bez slota.
Odavde se upravo preko Franjićevih suradnika Denykena i Aleksandra Dragaša stvara most prema Overflowu, Hladnom pivu i svemu što će uslijediti u predratnom razdoblju, premda će cijela politička pozadina i previranja koja su djelomično toj glazbi dali specifičan ton kod Dibe biti ostavljeni u drugom planu. Spomenut će se društveno-politički naboj koji je u sebi primjerice nosila Dinamova himna koju su snimili Pips, Chips & Videoclips, a poseban će segment filma biti posvećen glazbenom potencijalu Baretovih himni “Budi ponoson” i pogotovo “Vrijeme da se krene” za prvo rušenje HDZ-a u trećesjećanjskoj revoluciji 2000. godine, ali autore filma daleko će više zanimati sama glazba i razvojni put koji je vodio od Franjićevih kazeta do konačne afirmacije scene osvajanjem glavnih Porina u vrijeme kad je to ljudima nešto i značilo.
“Iz sve snage” predstavljat će ugodnu šetnju sjećanjima svima nama koji smo uz tu glazbu odrastali, stasali ili s njom zaživjeli, a svakako i mlađim generacijama ocrtava točnu, iako nepotpunu sliku jednog vremena. Ne postoji način da u tekstu izbjegnem i svoj osobni problem, budući da sam neposredno prije premijere filma imao zadovoljstvo u radijskoj emisiji ugostiti neke od protagonista filma (Mile, Denyken, Viduka…) i upravo u višesatnim razgovorima s njima pokriti to razdoblje njihovih karijera, pa mi gotovo sve što “Iz sve snage” nažalost djeluje kao best-of kompilacija tih nedavnih razgovora nego što mi pruža nove uvide. neću dopustiti da moj osobni problem utječe na ocjenu, jer naravno, najveći dio publike ga neće dijeliti i sasvim sigurno će uživati u ovom relativno kratkom uratku (trajanje ne dostiže ni pristojnih 90 minuta), prvenstveno u njegovom soundtracku, ali i rijetkim snimkama (poput onih Bareta u naponu snage kad je na pozornici djelovao poput rock and roll božanstva), ponekoj pikanteriji i sjećanjima sad već ostarjelih buntovnika koji su predugo čekali da njihove priče počnu činiti tkanje jednog novog mita. A gledajući u dvadesetima film o devedesetima, nemoguće se oteti dojmu da će još tri desetljeća trebati proći prije nego ljudi shvate koliko je kvalitetna bila ova današnja scena.
Ocjena: 8/10
(Iz sve snage, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
