Dok su šefildski tinejdžeri Arctic Monkeys munjevito osvajali alter rokerski svijet sjajnim debitantskim albumom ‘Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not’ kod nas se često potezalo pitanje zašto nemamo bendove koji bi na sličan način prodrmali hrvatsku scenu.
Jalovu raspravu nakratko je prekinuo mlađahni trio The Rock Flock iz Pleternice kod Požege. U proljeće 2008. zasvirao je u Aquariusu kao predgrupa za Letu štuke i zasluženo pobrao jako puno simpatija. 16-godišnja gitaristica i pjevačica Kristina Jelić, njena 18-godišnja sestra Ana na basu i 19-godišnji bubnjar Matej Conka te su večeri zvučali kao ekipa predodređena za transfer u bolju budućnost. Međutim, dobra namjera da se njihov demo CD odmah ubaci u intenzivnu radijsku rotaciju zapela je na engleskom vokalu. Na znatiželjna pitanja “Jeste li razmišljale o tome da snimite par pjesama na hrvatskom? Zašto su sve na engleskom?”, Ana je imala spreman odgovor “Zato što je engleski jezik rock’n’rolla”.
Iz njenog stava izbijalo je toliko stvaralačkog entuzijazma i mladalačkog poleta da je svaki pokušaj razuvjeravanja bio izlišan. The Rock Flock demo vrtio se na radiju nekoliko tjedana i na tome je stalo. Četiri godine kasnije sestre Jelić su same skužile u čemu je problem i snimile svoje prve pjesme na hrvatskom za EP “Vikend revolucija”, ali na njemu više nije bilo onog silnog entuzijazma i poleta iz 2008., pa je The Rock Flock ispraćen sa scene kao neostvareni potencijal.
U nekim sretnijim slučajevima pjevanje na engleskom pokazalo se kao značajna prednost pa je Overflow već nakon hvaljenog prvijenca “Through Department Store” gostovao u talijanskim i francuskim klubovima, dok se video za hitoidnu naslovnu pjesmu s drugog albuma “Dorothy” zavrtio na MTV-u u kultnoj emisiji 120 Minutes i omogućio koprivničkom bendu da počne graditi ozbiljniju internacionalnu reputaciju. Na sjevernoameričkoj turneji 2010. Overlow je uspio povezati tri prestižna festivala, South by Southwest (SXSW) u Austinu, CMJ Music Marathon u New Yorku i Canadian Music Week u Torontu, što je zabilježeno kao najveći prekooceanski uspjeh hrvatskih rock alternativaca.
U novije vrijeme Jonathan je također odsvirao američku turneju i probio se do SXSW-a. Lovely Quinces (koja je također dospjela do SXSW-a) je u svoj koncertni itinerar upisala više inozemnih nego domaćih nastupa, a Irena Žilić je s pjesmom “The Moon” ušla u autorski tim Morcheebe na aktualnom albumu “Blackest Blue”. No, vrijeme je pokazalo kako su i Overflow i Jonathan i Lovely Quinces svoje neosporne kvalitete potvrđene inozemnim angažmanima samo u manjoj mjeri kapitalizirali na domaćim terenima, gdje su ih dostigli i prestigli notorni glazbeni mediokriteti koji su pjevajući na hrvatskom puno lakše komunicirali s masovnom publikom.
Sasvim drugačiji i očito efikasniji model razrađen je u najbližem susjedstvu kroz dvojezičnu diskografiju Dubioza Kolektiva. Na ranim radovima “Open Wide” i “Dubnamite” Dubioza je forsirala engleski i to u pojednostavljenoj varijanti jamajčanskog Patoisa (Patwa), raširenoj preko Euro-reggae scene. U to doba su zagrebačka gostovanja Dubioze završavala pred 300-tinjak ljudi u Močvari i nije bilo naznaka da bi se nevelika fan baza mogla značajnije proširiti. Preokret je donio prvi album otpjevan na bosanskom jeziku “Firma Ilegal”, podebljan ultimativnim alternativnim hitom “Blam”. A kad su Adis i Almir na albumu “5 do 12” zapjevali “Vratit će se Walter” njihova zagrebačka publika već se brojila u tisućama. Sljedeći album “Wild Wild East” opet je snimljen na engleskom i spretno plasiran na zapadnoeuropsko tržište, što je bio početak kontinuirane dvojezične poslovne politike.
U neprekinutom nizu uspjeha koji su nastavili “Apsurdistan” na bosanskom, “Happy Machine” na engleskom, “Pjesmice za djecu i odrasle” na bosanskom i još uvijek aktualni album “#fakenews” na engleskom, nekidan osvježen novim spotom “Space Song”, cijena Dubioze istodobno je višestruko narasla na regionalnim i svjetskim pozornicama. Jednostavna dvojezična kombinacija pretvorila je Dubiozu u uvjerljivo najuspješniji balkanski bend prošlog desetljeća.
Nastavlja se…
Sljedeći nastavak:
Izgubljeni i nađeni u prijevodu (4. dio) – više manje zauvijek
Prijašnji nastavci:
Izgubljeni i nađeni u prijevodu (1. dio)
Izgubljeni i nađeni u prijevodu (2. dio) – pjevati na materinjem ili engleskom jeziku?
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
