Vrijedni Nikola Vranić alias John Raven August ne posustaje s objavljivanjem pjesama. Jučer objavljena kolekcija pjesama ‘Still Waters’ je sve samo ne mirna.
Album “Still Waters” inspiriran je Najvećom pričom ikad ispričanom. Ne, nije riječ o pjesmi grupe Grateful Dead, nego se radi o muci Isusa Krista, što je dugogodišnja Augustova želja da preko muzike i stihova kaže nešto i o tome.
Snimio ga je gotovo sam, uz diskretnu pomoć brata, kolega i prijatelja. Prvi spot s albuma za pjesmu “Dealing With The Pain” je objavljen na Čistu srijedu, odnosno Pepelnicu ove godine, drugi spot za pjesmu “I Forgive Her” objavljen je za Veliki četvrtak, a “Still Waters” je izašao 24 sata poslije, na Veliki petak.
Album slijedi tu tematiku. “Still Waters” je o trpljenju boli, stoicizmu, otpuštanju, opraštanju i ponovnoj izgradnji. To je album borbe između onog što se može promijeniti i onog što se može samo prihvatiti, i emocionalnom i razumnom segmentu. S obzirom da govori o muci i vjeri, ne čudi što “Still Waters” donosi možda nešto više gospela i bluesa u standardni Augustov izričaj.
Pjevački August zvuči bolje nego ikad, bolje nego na svom “live”-albumu, samouvjeren je i autoritativan u pripovijedanju/pjevanju. Drugi singl i druga pjesma po redu “I Forgive Her” je remek djelo, uvodna “Dealing With Pain” je odličan odabir za singl i moćno realizirana pjesma. Možemo diskutirati oko toga koliko je pametno Vraniću pred blagdan koji “podrazumijeva” šunkice, jaja i zečeve objaviti introspektivnu, ispovjednu pjesmu kao singl, no, ako sam u krivu, javno obećajem da ću spaliti svoju imaginarnu diplomu iz “product placementa”.
Album “Still Waters” traje 35 minuta, što je osjetno kraće u odnosu na prethodnike “Dangerous Waters” i “Murky Waters”. Na nivou ideje, osjeti se da je Vranić itekako zainteresiran obraditi je, njegova autorska strast je neupitna. Više je problema, po sudu ovog nesuđenog plasiratelja proizvoda, u inspiraciji kod pjesama – neka više, a neka manje zove na opetovana slušanja.
“Rebuild My Ruins”, uz dva singla, spada u prvu skupinu i doima se kao snažniji zaključak albuma, nego posljednja “Lonely”, koja u ovoj konstelaciji akcenata zvuči kao izgubljena pjesma naknadno nađena. “Still Waters” nema glazbenu dramaturgiju poput albuma “Dangerous Waters”, iako bi je zbog osmišljenog koncepta, trebao imati – pjesme i njihov raspored nisu tako sklopljeni da ih slušatelj odsluša u dahu.
S obzirom koliko Augusta ta tematika zanima, osobno se ne bih začudio da na nekom idućem live-albumu dobijemo bolje i dovršenije verzije ovih pjesama koje su ovdje prezentirane.
No, najvažnije u ovoj priči je da se August kao umjetnik i izvođač razvija dalje, na greškama se uči, a ovo potonje vrijedi i za njega i za potpisnika ovih redaka.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2022.)