Jack Oblivian i The Sheiks vraćaju se u Zagreb nakon nešto više od godine i pol dana. Zadnji put održali su furiozan koncert u maloj Tvornici, a ovoga puta mjesto garažnog zločina bit će Klub. u Hatzovoj.
Već je i prethodni zagrebački koncert trebao biti promocija albuma “The Lone Ranger of Love”. Album još službeno nije izišao, ali koncertom u Tvornici trebala je započeti turneja na kojoj bi se predstavio album iznenađenja. Na merch štandovima majice su već bile u ponudi (ponosan sam vlasnik jedne), a tu je trebala biti i nova ploča, snimljena sa pratećim bendom The Tennessee Tearjerkers. Materijal je poslan u jednu hrvatsku tvornicu gdje je trebao biti otisnut, ali u tipično hrvatskom raspletu, tvornica ga je zagubila, da bi ga pronašla kad je Jack već bio daleko i posao više ne bi bio obavljen na vrijeme.
A dogodilo se i nešto drugo od presudne važnosti. Na tu kobnu turneju krenuo je s lokalnim garage bendom The Sheiks. Oni bi nastupili kao predgrupa, a zatim bi se vratili u ulozi Jackova pratećeg benda, svirajući s njim i stvari sa ukletog albuma. I Jacku nije trebalo predugo da shvati da bi materijal snimljen za album puno žešće i opakije zvučao da ga snimi sa Sheiksima. Tako je “The Lone Ranger of Love” snimljen iznova u studiju The Sheiksa i neslavna priča začeta u Hrvatskoj dobila je sretan završetak, jer je album doživio svoju bolju reinkarnaciju.
Neke od novih pjesama imali smo priliku čuti u Zagrebu, primjerice onu naslovnu, kao i “The Boy in the Bubble” koja otvara album. Već po tim pjesmama može se zaključiti da se glazba bazira na nastavku životinjske energije i melodičnosti posljednjeg albuma The Obliviansa, sjajnog “Desperation” iz 2013. godine, ali s kaubojskim štihom koji se dade naslutiti što iz naslova albuma, što iz ilustracije na naslovnici koja u stilu sličnom Crumbovom prikazuje arhetpiskog Marlboro Mana. Western vibra još se više osjeti na pjesmama kao što su “Home In My Hand”, te “Runnin’ From The Law” koja zatvara album, a u kojoj je kompletan rock pristup zamijenjen outlaw countryjem.
Među vrhunce treba ubrojiti i prljavu “La Charra”, koja se javlja u dvije varijante zaredom, jednoj s tekstom i jednom intrumentalnom, a zvuči kao da je sinteza najboljega od zvukova Toma Waitsa, Jacka Whitea, Dana Auerbacha, te Jona Spencera i punk-bluesa etikete Fat Possum. Isto tako, i pretposljednja skladba “Ride Like The Wind”, atmosferom više vuče na nešto slično onome što su radili Chris Eckman i The Bambi Molesters u svojem projektu The Strange nego nešto na što smo naučeni od prvaka garažne scene iz Memphisa. S tim su više u skladu prve tri pjesme s albuma, već spomenuta “Boy in the Bubble”, te “Hey Killer” i pop-punk “Fast Friends”.
“The Lone Ranger of Love” je žestoka, cool i svježa ploča koja će sasvim sigurno zvučati sjajno uživo na još jednoj divljačkoj fešti u režiji Jacka Yarbera. Stoga, ako tu večer ne mislite biti na Calexicu, budite u Klub.u. Nećete požaliti.
Ocjena: 9/10
(Mony, 2016.)