James Morrison neupitno je jedan od najboljih pjevača boje glasa od „milijun dolara“ (a i više). Čini se kako je samo dovoljno da priđe mikrofonu i da stvar bude riješena u njegovu korist. No po pitanju autorstva ima problem. A taj je da kao autor više osluškuje druge oko sebe, a manje svoj unutrašnji glas i to je opet lako uočljivo na njegovom trećem albumu ‘The Awakening’.
Prvi album „Undiscovered“ iz 2006. godine bio je pravi biser u jeku kantautorske glazbene invazije koja se širila s britanskog otoka. I kao takav ekspresno je lansirao mladog Jamesa Morrisona u vrh mainstreama u kojem ovaj mladi glazbenik od tada želi ostati i po cijenu ustupaka prema svom radu (iako se vjerojatno njemu čini da je na pravom putu). Već je to njegovo osluškivanje gdje se treba pozicionirati u pop svijetu bili osjetno na drugom albumu „Songs For You, Thuts For Me“, što je s „The Awakening“ samo potvrdio.
Treba odmah na početku napomenuti da je riječ o bogato produciranom albumu s raskošnim vokalnim dionicama, ali koncepcijski posvađanim jer je glazbenik zagrizao preveliki zalogaj s kojim se prilično mučio i na kraju došao do osrednjeg rješenja. Nije se do kraja mogao odlučiti želi li zvučati kao Amerikanac ili kao Britanac. Osjetno je da je uronjavanjem u retro pop manirizam šezdesetih u određenim pjesmama poželio biti muška verzija Amy Winehouse, a istovremeno se osjetio doraslim baštinjenju zvuka Stevieja Wondera iz njegove najkreativnije faze u Motownu sedamdesetih. Možda je u startu želio efektne i pamtljive pop brojeve (ili bar jedan „You Give Me Something“) koji bi ga vratio u vrh popularnosti, ali je iste nepotrebno aranžmanski zatrpao i dobio efekt da se od šume ne vidi stablo, iako naizgled sve funkcionira besprijekorno.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=LWgQ-wiPls4[/youtube]
Uvodna „In My Dreams“ savršeno otvara album, no isti se ubrzo u topi u neprepoznatljivosti. Oko mjesec dana je trajalo, ne baš svakodnevno, preslušavanje kako bi se pronašao tajni ključ koji otvara cjelinu, ali efekt je uvijek bio isti – početna ugoda jednostavno nestane već na četvrtoj „Up“ u kojoj Morrison i novopečena pop zvijezda Jessie J samozadovoljno uživaju u duelu vokalnih sposobnosti. A treba još dodati da Morrison zahvaljujući darežljivosti Majke prirode može zvučati čas kao bijelac, čas kao crnac. Ali opet do samog kraja se nije odlučio što od toga biti u pravom trenutku.
Kao kantautor tom neodlučnošću je prilično izgubio. Jer kad se prvi put pojavio na sceni činio se pravim nasljednikom Davida Graya s daleko većim kapacitetom od kolege Paula Nutinija. No Nutini se s vremenom pokazao kao daleko koncizniji, a time i prihvaćeniji autor u krugu ljubitelja kvalitetnog kantautorstva, a što se tiče Davida Graya, Morrison je pokazao i dokazao da nema ni djelić Grayeve hrabrosti povremenog skretanja s glavne struje „ako glazba to želi“ bez obzira na komercijalne posljedice. Zato „The Awakening“ i zvuči kao autorov pokušaj da jednim udarcem ubije sedam muha, samo što „glazba to nije željela“.
Pravo je vrijeme da se James Morrison probudi i oslobodi slatkastog sanjerenja, jer snovi se začas pretvore u noćnu moru. Jer lako može postati glazbena sprdačina br. 1 poput Jamesa Blunta na čiji račun su krenule šale i u britanskim sitcomima.
Ocjena: 6/10
(Island / Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
