Jinjer na GoatHell Metal Festu – vođen ženskom profinjenom elegancijom i divljim prkosom

U petak 22. lipnja na prostoru pulske Vallelunge nastupio je poznati ukrajinski groove progressive metalcore bend u sklopu GoatHell Metal Festa.

  • 50
    Shares
Jinjer na GoatHell Metal Festu u Puli

Široka livada uz obalu, pogled na more i centar grada te ruševni objekti ‘unakaženi’ grafitima bili su odličan kontekst ovoga glazbenog događaja, a za atmosferičan uvod u svijet metala posebno su zaslužne dvije izložbe koje je vrijedilo posjetiti prije samih koncerata. Jedna od njih tematizira kulturu, politička zbivanja i svakodnevni život u Puli prije Prvoga svjetskog rata, a druga narodne predaje o duhovima, morama, štrigama i sličnim stvorenjima na području Istre. Mračna šuma simbola prisutnih u srodnim predajama inspirira tekstove raznih bendova koji se svrstavaju u podžanrove metala kao što su npr. black ili folk, a ako se nadahnuće ne manifestira na taj način, uočava se u vizualnom identitetu članova ili omota albuma. Možemo reći da se potonje spomenuto ponešto primjećuje na primjeru Jinjera, dok su tekstovi, s druge strane, uglavnom neopterećeni bilo kakvim žanrovskim pravilima i svakako je zanimljivo osvrnuti se i na njih. Spomenut ću „Words of Wisdom“ – pjesmu koja na snažan način govori o tome kako prosječnost i konformizam haraju Zemljom, a glupost je često glasnija od pameti pa ju olako pobjeđuje. No Jinjerove tekstove kao intelektualne tvorevine valja zasebno proučavati, na listu papira ili ekranu računala, jer smo tijekom samoga slušanja skladbi prvenstveno uneseni u njihovu emotivnu dimenziju.

Jinjer na GoatHell Metal Festu u Puli

Uživo smo imali priliku suočiti se s time u intenzivnijoj mjeri nego u studijskim verzijama, dok je glavni dodatak doživljaju bio svaki Tatianin pokret, vladanje pozornicom koje je ponekad ženski profinjeno i elegantno, a u trenucima prkosno i divlje. Istu smo dualnost primijetili i u glasu, što najviše dolazi do izražaja u pjesmi kao što je „Pisces“, koju smo čuli negdje na sredini koncerta. Već na početne taktove publika je reagirala pljeskom i povicima oduševljenja jer se radi o jednoj od upečatljivijih skladbi na zadnjem albumu. Počinje baladično, s melodijom u prvom planu, a Tatianin clean vokal vješto mijenja svoje nijanse i dinamiku, odlikujući se nježnošću i džezerskom smirenošću. Tek kasnije on prelazi u dominantan growl koji nas ometa u namjeri da pratimo tekst ili čak pjevušimo, no na račun prenošenja emocija, a najčešće se radi o simpatičnom bijesu prožetom željom da poruka onih drugačijih, originalnih, inteligentnih bude utjecajnija na ovom planetu kojega Bog, ako postoji, promatra iz svoga svemirskog broda čudeći se paradi naših života. Tako je, naime, rečeno u pjesmi „I Speak Astronomy“ i definitivno možemo zaključiti da ekspresivno režanje i vrisak gutaju tekst s opravdanim razlogom.

Jinjer na GoatHell Metal Festu u Puli

Potrebno je prenijeti poruku upravo u Jinjerovu stilu jer je osoba koje razmišljaju na samosvojan način jako malo, a to dokazuje i činjenica da je jedan ovakav događaj bio slabo posjećen u odnosu na mnoge koncerte komercijalnijih izvođača gdje se sviguraju jedva dolazeći do daha. No poluprazan prostor ima svojih čari – ovdje su se obožavatelji slobodno razmahali kosama i primicali po želji prema prvim redovima bacajući na pozornicu majice, grudnjake i slične odjevne predmete kako bi privukli Tatianinu pažnju. Pjevačica je na šalu reagirala sa smiješkom i igrom te nastavljala dalje sa repertoarom, dok su je jednako moćno u misiji pratili ostali članovi postave. Dakle, karizmatična djevojka zaštitni je znak ovoga benda jer iako se služi uobičajenim, provjerenim tehnikama pjevanja, čini to na promišljen, a ne mehanički način. No ne trebamo zaboraviti basista, gitarista i bubnjara koji su i uživo pokazali da se znaju nositi s kompleksnim kompozicijama čija su obilježja nekonvencionalna progresija akorda, ritmičke promjene i teški, brutalni rifovi. Sklonost složenim rješenjima posebno se uočava u pjesmama sa zadnjega albuma koje su najviše i svirali, ali nisu zanemarili ni starije hitove, kao što je „Bad Water”.

Međutim, šteta da je koncert završio puštanjem studijske verzije „Beggar’s Dancea“ preko razglasa umjesto izvođenjem te pjesme uživo, bar u nekakvom drugačijem aranžmanu, prilagođenom instrumentima dostupnim na pozornici. Radi se, naime, o teatralnoj jazz skladbi koja nema veze s ostatkom albuma „King of Everything“. Pohvalno je da se Jinjer upustio u takav eksperiment jer na taj način pokazuje da nije rob žanra i očekivanja obožavatelja nego slijedi svoj put i rado otvara nova vrata. Isto tako, nova je vrata otvorio i sam GoatHell Metal Fest koji se ove godine prvi put održava u Puli pa se nadamo da nas u sljedećem navratu tek čekaju veliki koncerti, možda ponovno i Jinjerov, samo pred zasluženom, mnogobrojnom publikom.

  • 50
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X