U suradnji s producentom Joeom Henryjem prva dama folka Joan Baez vraća se nakon deset godina s albumom koji se uvelike naslanja na izričaj s njezine posljednje ploče snimljene s Steveom Earleom, “Day After Tomorrow”.
Prošlo je cijelo desetljeće od objavljivanja posljednjeg studijskog albuma folk prvakinje Joan Baez, “Day After Tomorrow”, koji je producirao Steve Earle, a osim triju njegovih pjesama, ta ploča je sadržavala i obrade pjesama i drugih kantautorskih velikana kao što su Tom Waits, Elvis Costello i T Bone Burnett. U međuvremenu Joan Baez je posjetila i Zagreb s koncertom u Studentskom centru na kojem je promovirala taj album, a u deset godina u njezinom se glazbenom izričaju nije mnogo promijenilo, pa se upravo objavljena ploča “Whistle Down The Wind” tematski i pristupom ne razlikuje mnogo od “Day After Tomorrow”.
Da će biti tako, dalo se zaključiti već po naslovu albuma, jer kao i prethodnik, i “Whistle Down the Wind” nosi ime po jednoj od pjesama Toma Waitsa. U ovom slučaju riječ je o četvrt stoljeća staroj baladi s Waitsove ploče “Bone Machine” koja i otvara ovaj novi album Baezove, ali autorska prisutnost starog Toma tu ne završava, već će se ponovno javiti u obradi “Last Leaf” s njegove još uvijek nažalost aktualne ploče “Bad As Me”.
Stevea Earlea u producentskoj je fotelji zamijenio jedan od najboljih zamislivih čovjeka za taj posao, a to je Joe Henry čiji je producentski opus jednako kvalitetan kao i onaj autorski. Joan na “Whistle Down the Wind” pjeva i jednu njegovu pjesmu, baladu “Civil War” s njegovog izvrsnog albuma “Civilians” iz 2007. godine. Od drugih velikih imena čiji materijal čini ovu ploču izdvaja se Josh Ritter s dvije pjesme koje se naslanjaju na folk tradiciju za čiji je revival prije više od pola stoljeća jedna od najzaslužnijih upravo Baez, te Antony Hegarty, sada poznat(a) kao Anohni, zastupljen(a) pjesmom “Another World”. Tu je i Mary Chapin Carpenter s “The Things That We Are Made Of”, a vraća se i Eliza Gilkyson (“The Great Correction”), čiju je “Requiem” Joan obradila na prošlom albumu.
Ploču završava “I Wish the Wars Were All Over”, sa svevremenskom i univerzalnom folk porukom oduvijek prisutnoj u glazbi Baezove, a os koja album drži u današnjici može se naći u pjesmi “The President Sang Amazing Grace” koja govori o pucjavi u crkvi što je odnijela devet života, a predsjednik Obama je na misi u Charlstonu otpjevao pjesmu iz naslova. Stihovi ove pjesme danas bacaju posebno svjetlo na sadašnjeg predsjednika Trumpa s kojim je usporedbi u vidu ove interpretacije Obama gotovo svetac, što Baez, odnosno autorica Zoe Mulford, i naglašava u posljednjim stihovima – “MY president sang Amazing Grace”.
Joan je najavila kako će ove godine odraditi svoju posljednju turneju, pa album “Whistle Down the Wind” možemo shvatiti kao srčan pozdrav svojoj publici prije nego li se otisne na zadnji niz prigoda da je doživimo na koncertu.
Ocjena: 7/10
(Proper Records, 2018.)