Prekaljeni kantautor i vrsni gitaristički pobočnik zajedno pletu sjajan komad americane koji nas u duhu Rya Coodera vodi na nostalgično putovanje u neke dane prošlosti oko sredine prošlog stoljeća u Sjedinjenim Državama.
Bilo kome tko i ovlaš prati američku kantautorsku scenu posljednjih pola stoljeća, ime Johna Hiatta ne bi trebalo posebno predstavljati. Do ove godine objavio je dvadeset i pet albuma glazbe koja se temelji na zvuku koji nastaje negdje na razmeđu countryja i bluesa, a bacite li pogled na Wikipediju ugledat ćete vrtoglav popis izvođača koji su obrađivali njegove pjesme, a uključuje sve od Boba Dylana do Iggyja Popa, ili pak od B.B. Kinga do Jewel.
Svoju najnoviju ploču, “Leftover Feelings” snimio je s bendom gitarista Jerryja Douglasa, glazbenika čije vam ime možda neće mnogo značiti, ali riječ je o glazbeniku koji je u karijeri svirao na više od 1600 albuma s jednako impresivnim popisom izvođača čiji bismo spektar u skladu s prethodnom analogijom mogli opisati kao “od Raya Charlesa do Elvisa Costella” ili “od Paula Simona do Dolly Parton“.
Zajedničkim snagama Hiatt i Douglas spleli su sjajan komad americane za koju biste, da vam je netko pusti naslijepo, mogli pomisliti kako je Ry Cooder snimio nenajavljeni nastavak svog zadnjeg albuma. Nije samo u pitanju sličan glazbeni izričaj, zemljani i akustični ugođaj pun nostalgijom za Amerikom nekim davno prošlih vremena, već i Hiattov glas zvuči sve sličnije Cooderovom. Sve ovo posebno je prisutno u centralnoj pjesmi albuma, baladi “Light Of The Burning Sun” koju je Hiatt napisao u spomen na svog starijeg brata koji je u šezdesetima počinio samoubojstvo. Njezina jednostavna melodija i melankolični stihovi bremeniti “ostacima osjećaja” iz naslova ploče mogli su se naći na bilo kojem od Cooderovih posljednjih albuma.
Još je bolja “All the Lilacs in Ohio” koja je i odabrana za prvi singl s ploče. Zarazna melodija koja zvuči kao neki narodni napjev iz prošlosti i stihovi što vraćaju u mladost poput Proustovih kolačića umočenih u burbon prizivajući neka proljeća prvih zaljubljenosti ovu pjesmu pretvaraju u jednu od onih koja će vam se zavući u uho i proganjati vas htjeli to ili ne. Slično ozračje prevladava i na ostatku albuma, kao primjerice “The Music Is Hot”, posveti danima kataloške prodaje i radijskih postaja koje puštaju Waylona Jenningsa i Merlea Haggarda.
Iako sve navedene pjesme žive u nekim prošlim vremenima, neke druge su pak sasvim suvremene. U njih se ubraja i uvodna “Long Black Electric Cadillac”, najizravnija posveta električnom automobilu još otkako je Neil Young toj temi posvetio cijeli album “Fork in the Road”. U skladu sa smanjenjem emisije ugljika je i pjesma “Keen Rambler” u kojoj junak prometalo u potpunosti zamjenjuje hodanjem, posljedično zamišljajući kako je pravi lutalica.
Hiatt će ovog ljeta zakoračiti u osmo desetljeće života, a “Leftover Feelings” dokazuje da je u kasnoj fazi karijere dosegao neko novo zlatno doba, pogotovo ako uzmemo u obzir i njegove prethodne albume “Mystic Pinball” (2012.) i fenomenalni “Terms of My Surrender” (2014.), te u donekle manjoj mjeri zadnji “The Eclipse Sessions” objavljen prije tri godine. Osim toga, u Douglasu je našao izvrsnog partnera koji njegovoj glazbi daje upravo ono ruho u kojem će se pokazati u najboljem svjetlu. Poput haljine naručene iz kataloga neke ljetne večeri dok cvrči cvrče u duetu sa žabama, a violine i pedal steel gitare zavijaju s tranzistora ovješenog na starom trijemu negdje u Tennesseeju.
Ocjena: 8/10
(New West Records, 2021.)