U sklopu ZagrebDoxa prikazan je dokumentarni film režisera Andrewa Dominika koji prati Nicka Cavea u fazi završavanja albuma ‘Skeleton Tree’ u nastojanjima da nastavi život nakon gubitka sina Arthura.
“Ljudi mi prilaze i govore: “On živi u našim srcima”, ali to jednostavno nije točno. Naravno da mi je u srcu, ali on uopće nije živ,” govori Nick Cave u kameru Andrewa Dominika u pokušaju dočaravanja traume gubitka sina. “Mogao bih pokušati to lijepo [i poetično] izraziti, zamaskirati to u jezik, ali to ne bi bilo pravedno.”
Na taj način objašnjava i drugačiji proces pisanja pjesama za album “Skeleton Tree” u odnosu na svoj dosadašnji rad. Nekoć bi svaki stih vagao i ne bi u pjesmu stavio ništa s čime ne bi bio u potpunosti zadovoljan, ali na ovom albumu pušta stvari da izlaze izravno s izvora inspiracije, bez dodatnih uljepšavanja, pa na trenutke mogu djelovati nedovršeno ili neobrađeno, ali su zato nabijene čistom i nepatvorenom emocijom.
U jednom trenutku tako svjedočimo kako Cave i njegova trenutno nezamjenjiva desna ruka Warren Ellis izvode jednu raniju verziju naslovne pjesme ploče. Riječ je o molskoj varijanti, s izrazito teškim klavirskim i violinskim dionicama, nešto više nalik mračnim baladama s albuma “No More Shall We Part”. Pjesma zvučio bolno i povrijeđeno i ima dodatne stihove u jednom od kojih Cave, inače kroz dio filma naoružan krunicom oko ruke i odjeven u majicu na kojoj piše “I believe”, optužuje Isusa da je lažljivac i lopov. Slušajući tu verziju možemo pomisliti kako bi upravo to mogla biti i najbolja pjesma na albumu, ali kada pred kraj filma čujemo izvedbu verzije koja je i završila na ploči, postaje jasno kako je bila potrebna ta jedna pozitivna nota i utješna poruka, da je u redu nastaviti sa životom.
Dominik, poznat po vesternu za koji je sam Cave radio glazbu, “The Assassination of Jesse james by the Coward Robert Ford” i krimiću o teškim vremenima za gangstere “Killing Them Softly” (u oba glavnu ulogu igra Brad Pitt), uspješno izbjegava sentimentalnosti i bilo kakvu prostituciju mladog Arthura koji je život okončao s petnaest godina u padu s litice u Brightonu. Cave i njegova žena Susie Bick imali su kontrolu nad materijalom i jako su pazili na to što će završiti u filmu i kako će osjećaj biti prenesen gledateljima. Na koncu, to je tek osjećaj goleme praznine i ošamućenosti traumom. Cave će reći: “Svi gledaju u tebe dobrim očima i daju ti podršku, a ti se pitaš kada si postao predmetom sažaljenja.”
I dok smo u prošlom filmu “20,000 Days on Earth” vidjeli jednog vrckavog Cavea kako u sceniranim susretima s bivšim i sadašnjim suradnicima objašnjava otkuda pjesme dolaze, ovdje vidimo čovjeka s licem “prebijenoga spomenika”, nesigurnog i slomljenog, ali iskrenijeg nego ikad, kako izvodi pjesme kojima traumatično iskustvo daje novo značenje i čita svoje zapise te dijeli svoja razmišljanja kako ne bi morao obavljati intervjue gdje bi s novinarima u razgovorima uvijek iznova dirao u ranu koja ionako zauvijek zjapi otvorena. Kao i sam album “Skeleton Tree”, ovo je zapis o boli koja nikada neće proći i kojoj će se prirodom stvari do kraja života uvijek vraćati.
I moglo bi se to pokušati izreći poetičnije i zakamuflirati jezikom, ali ne bi bilo pravedno.
Ocjena: 10/10
(Iconoclast, JW Films, Pulse Films, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
