Konačno je objavljena objedinjena diskografija naše najvažnije pjevačice.
„Najveći uspjesi 68/73“ (1974.)
U današnjoj praksi objaviti kao kompilaciju materijal koji je prethodio debiju kakav je „Dnevnik jedne ljubavi“ bilo bi nešto na što ne bi pristao ni izvođač, ni sam diskograf. Konkretno, „Najveći uspjesi 68/73“ produkcijski je na slabijem nivou od prvog albuma, a kao i svaka kompilacija neujednačen je kao cjelina. No opet značajan je jer je objedinio festivalske singlove, a u ono vrijeme mnogi su festivalski singlovi (pa čak i pobjedničke pjesme) padali u zaborav po isteku sezone trajanja i uglavnom bilo objavljivani samo na singlicama. Ovaj korak unatrag pokazao se kao pravi potez jer su sve te pjesme objedinjene na jednom album i to opet iznimnih izvođačkih komada proizašlih ponajviše iz pera Arsena Dedića i Zdenka Runjića i naravno podebljani u završnici s Metikoševim „Dok razmišljam o nama“ i „Na, Na, Na, Na“. A da se nije dogodio „Dnevnik jedne ljubavi“ kao svojevrsni statement, dakako bi bilo upitno bi li „Najveći uspjesi 68/73“ kao eventualna prethodnica došao u fokus koji bi Josipu u tom trenutku dovoljno jasno izdvojio iz tadašnje plejade kvalitetnih i popularnih pjevača i pjevačica. Korak natrag, ali naprijed dva.
„Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International“ (1976.)
Osobno, jedan od najdražih albuma obrada općenito. Vokalno i interpretatorski gledano, Josipa Lisac je na ovom albumu famozna, Krajačevi prepjevi jazz, rock, pop i soul evergrina su prava mala remek djela, a iz današnje perspektive gledano to su zlatni primjeri kako stranoj pjesmi udahnuti život na našem materinjem jeziku. Nešto kao u književnosti Kombolov prijevod „Božanstvene komedije“. Izboru pjesama, njihovom ritmu i redoslijedu nema se što prigovoriti. Tadašnji klasici su to i danas; Beatlesi, Bill Withers, Barbra Streisand, Stevie Wonder, Tony Joe White, Dusty Springfield, Jimmy Webb, Rodgers i Hart, a Josipa ih pjeva kao da su sve napisane za nju i njenu volšebnu ljubav. Pratnja Big Banda Boška Petrovića, koji je za tu prigodu pored domaćih glazbenika angažirao Arta Farmera, Ernieja Wilkinsa, Clarka Terryja, Alberta Mangelsdorffa i Giannija Bassoa, u razini je brodvejskih orkestralnih izvedbi. „Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International“ predivna je zvučna zabilježba jedne smislene suradnje, čak toliko da je šteta što ih nije više snimljeno s takvom formacijom u godinama koje su uslijedile, no praksa prepjeva stranih standarda je ostala, a uskoro i prvo duže izbivanje iz matične zemlje.
„Made In U.S.A.“ (1979.)
Tri godine su Josipa Lisac i Karlo Metikoš proveli u SAD-u i tamošnjem upoznavanju glazbenih prilika i dakako glazbenika. Ira Newborn, Paulinho da Costa, Joel Peskin, Steve Schaeffer samo su neki od njih s kojima su snimali album u Los Angelesu. „Made In U.S.A.“ objavljen je na engleskom i hrvatskom jeziku, a na „Original Album Collection“ uvrštena je samo hrvatska verzija. Vrijeme disco groznice zabilježeno je na uvodnoj „Ti si genije“ (You’re My Handy Man) Richarda Supe, no ako se to izuzme, riječ je o najrokerskijem Josipinom albumu do tada na kojem su uključena i dva prepjevana standarda Van Morrisona „Crazy Love“ i „Moondance“ („Život s njim“ i „Čarobna moć Mjeseca“). Snimana u potpunosti s američkim glazbenicima, miksana u Smoke Tree Farm Studio i masterirana u A&M studijima, ploča je dakako imala jači odjek na tadašnjem jugoslavenskom tržištu gdje su se Josipa i Karlo vratili kao zvijezde spremni za osvajanje mainstreama novim zvukom za novo desetljeće i dakako novom vrstom ženskog stava u glazbi.
„Hir, Hir, Hir“ (1980.)
Ovaj album nastavlja glazbenu priču s „Made In U.S.A.“. Istaknute električne gitare, rokerski stav, a iako produkcijski skučeniji od prethodnika i s nekim pjesmama čiji tekstovi danas ne drže vodu, iznjedrio je dva Josipina evergrina; „Magla“ i naslovna „Hir, Hir Hir“. Jedna i druga pjesma kao da nose snažnu refleksiju na zatečeno stanje nakon tri godine izbivanja u Americi. Svojevrsni jet lag album – onaj koji pokušava napraviti most između dva oprečna svijeta i mentaliteta. Previše američki za brdoviti Balkan. Što bi rekla druga po redu pjesma „Rendez-vous sa sotonom“. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
