Julien Baker ‘Little Oblivions’ – melankolijom protiv surove realnosti

Na svom trećem albumu 26-godišnja kantautorica iz Tennesseeja nastavlja svoju intimističku poetiku koju znalački proširuje pristupačnim muzičkim rješenjima.

Julien Baker ‘Little Oblivions’

“Little Oblivions” je sve samo ne to na što naslov sugerira. To je kompleksna i muzički razgranata ploča u kojoj Baker ne štedi ni sebe ni druge, mirno prikazuje svoje posrtaje pri čemu ne zapada u jeftino samosažaljenje (skupog samozažaljenja se može naći na ovom albumu). Baker ima i dosta duha, Baker se sjeća svega, raznih nelagoda i duhovnih lutanja kojima pokušava i uspijeva udahnuti svrhu. Ona je ranjena i demoralizirana, pomoć traži od ljudi i Boga. Muzika je s jedne strane suzdržani orkestralni indie pop, introvertirana elektronika koja je tako često prisutna ovih dana, s druge strane se susrećemo s Julieninim gorkim pjevanjem, a s treće strane, neka njena muzička rješenja podsjetit će na ujedinjavanje himničnosti i intimničnosti kako je to svojevremeno radio danas pomalo prezreni sastav čije ime se sastoji od jednog broja i jednog slova – U2.

“Nije sve crno i bijelo, što ako je cijelo vrijeme crno” – poručuje nam u depresivnom zaronu već na početku “Hardline”. Naprosto, posrtaji su tu i Baker se s njima koprca tako što ih prihvaća kao iskustvo koje ovjekovječuje u pjesmama. Kako kaže u jednoj od hitoidnijih i depresivnijih pjesama “Ringside”, stalno dobiva druge šanse iako ih zapravo nitko ne zaslužuje. No, njena borba i njena potraga za smislom idu dalje, što svoju prirodnu kulminaciju dobiva u zaključnoj “Ziptie”. Bit će zanimljivo čuti nastavak ovog fatalističkog albuma, jer će jako teško biti ponoviti sve ove umjetničke postupke i očekivati isti ili sličan rezultat.

Za svoju dob Julien pokazuje zavidnu količinu osjećaja za (muzičku) mjeru, tako da ova tugaljiva i introspektivna glazba uvijek zadržava određenu količinu borbenosti. Baker se predstavlja kao osoba koja želi biti prihvaćena i voljena, otvorenog garda, kako bi rekao Aleksandar Dragaš, “sa srcem na reveru”. Ipak, 42 minute ovakvih depresivnih nijansi nije za svakog, ali bi moglo lijepo nagraditi one koji imaju živaca to podnijeti.

Ocjena: 7/10

(Matador Records, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X