‘Justin Bieber: Never Say Never’ – talentirani momak u raljama industrije

Dokumentarni prikaz glazbenog fenomena otkriva pozadinu nastanka bieberomanije, ali i uspješno razbija mnoge predrasude o ‘razmaženoj dječjoj zvijezdi’.

  • 1
    Share
Justin Bieber: Never Say Never

Dokumentarac „Never Say Never“ predstavlja trenutačni vrhunac globalne tinejdžerske euforije za kanadskim dječačićem. Pojava Justina Biebera uglavnom je iritantna svakome iznad 16, neskloni mu kritičari u njemu prepoznaju sve simptome pohlepnosti glazbene industrije, a – sasvim objektivno – njegov album ‘My World’ skup je jeftinih, šablonskih pjesmuljaka napravljenih po jednoobraznim elektro-podlogama. No film Jona Chua, koliko god fanovski posložen, otkriva nešto što se u tabloidima ne može razaznati.

Justin Bieber ustvari je iznimno talentirano dijete s nevjerojatnim osjećajem za ritam. Nije obdaren zavidnim vokalnim mogućnostima, ali je njegovo smisleno udaranje po bubnjevima počelo od kada je prohodao, s lakoćom je savladao osnove sviranja gitare i klavira, plesni korak mu je u krvi, i – što je presudno u cijelom ovom pop fenomenu – Bieber je, po karakteru i talentu, jednostavno rođen za showbiz.

I upravo je iz tih razloga šteta što ga industrija troši tristo na sat, stvarajući od njega instant-senzaciju s ograničenom vijekom trajanja. Unatoč tome što skoro dvosatni „Never Say Never“ želi Bieberov život i karijeru predstaviti u što blještavijem svjetlu, kao svijet iz bajke, jasno je da iza mahnite turneje (86 koncerata u nekoliko mjeseci!), konstantnog medijskog eksponiranja, svakodnevnog virtualnog i stvarnog druženja s obožavateljima, stoji isključivo – profit. U svom tom kaosu, Justinova naivnost, zaigranost, samopouzdanje i neiscrpna mladenačka energija strše poput neželjenih nuspojava. „Kad je došao na audiciju glasom i stavom ispunio je prostoriju, ali bilo je na njemu nešto još važnije – njegovo lice, njegova kosa…“, izjavio je u filmu producentski mogul L.A. Reid, nesvjesno podcrtavajući svu apsurdnost rezoniranja kakvo vlada među onima koji stvaraju pop-zvijezde.

Bieber se nalazi u „zlatnom kavezu“ gdje glavnu riječ vode njegova majka, menadžer koji ga je otkrio na YouTubeu, tour menadžer, profesorica pjevanja, producent, izdavačka kuća… Stoga je nemoguće da pubertetlija poput njega sve to podnosi bez imalo otpora. No, svađe, nervoze i povišene tonove u ispoliranom filmu „Never Say Never“ nećete vidjeti. Ali je zato prilično uspješno prikazana euforija među američkim tinejdžericama, neka zabilježena svjedočanstva su istodobno nevjerojatna i ganutljiva, dok su neke obožavateljice opsjednute njime i preko granice patološkog. Ako do sada niste vjerovali u ogromne razmjere „Bieber fevera“, nakon odgledanog filma sve sumnje bit će odagnane. Koliko će bieberomanija trajati i kakve će kulturološke posljedice ostaviti na razvoj Justinovih mladih obožavatelja, nitko ne zna. A ni Chuov film ne nudi odgovore takve vrste. U svojoj biti, pjevač koji je odrastao u razorenim obiteljskim odnosima i koji nije izmišljen u kojekakvim glazbenim laboratorijima, poput Britney, Timberlakea ili Miley Cyrus, te u čijim riječima nema ničega umjetnog ni forsiranog, može biti samo pozitivan uzor. Nažalost, trenutačno se Beiberov neosporan talent pakira i prodaje poput sumnjivog slatkiša od kojeg se brzo kvare zubi.

Dokumentarni film „Never Say Never“ obožavateljima će pružiti neponovljivo iskustvo, a producentima bi trebalo uputiti samo jedan ozbiljan prigovor – zašto smo, pobogu, prisiljeni gledati Justina Biebera u 3D tehnologiji?!

Ocjena: 8/10

(Paramount Pictures/Blitz, 2011.)

  • 1
    Share

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh