Zagrebački kantautor složio je CD od 14 pjesama, sam ga objavio, stavio na besplatni download i… ugodno ćete se provesti uz barem polovicu albuma. Najmanje.
Čovjek, akustična gitara i jedno stisnuto „rec“… Ako ste kantautor i odlučili ste se za samizdat, više od nabrojanog nije vam niti potrebno. Zvonimir Varga, zagrebački radijski voditelj i glazbeni entuzijast, snimio je upravo takav album, dodavši tu i tamo malo mandoline, električne gitate i klavira. Tako su nastale „Pjesme“.
Napraviti ogoljeni album, odlučiti se na lo-fi produkciju ili jednostavno staviti sebe, svoju lirsku osobnost, pred cinično nastrojenu javnost, i to bez imalo instrumentalne kamuflaže, mazohistički je potez. Osim u slučaju da ste autorski jaki poput Rundeka na „Plavom avionu“ ili ste, poput Mancea, dovoljno bizarni da budete obožavani. Zvonimir Varga nije ni jedan niti drugi, ali nije ni izgubljeni slučaj, tipa Damir Poša.
Varga se usredotočio na ljubav, uglavnom onu koja mu izmiče iz ruku, obrađuje je sa svih strana kojih se mogao sjetiti. Njegove metafore znaju biti pretjerane, poneki stih nema smisla, omakne mu se jeftina rima, ali opjevana slika o „njezinoj kosi u kojoj nosi anđele“ briše gotovo sve mane.
Ovaj zagrebački kantautor ima topao vokal, koji je daleko od uvjerljivog ili autoritativnog, ali drži vodu. Doduše, počesto mu se dogodi za zapoji baš u boji Dubravka Ivaniša, kao u „Ona bi htjela…“ i „Ne poznajem sebe“, nekad je prenapadan („Golub u tvom filmu“), zna skrenuti ka Lukyjevoj mediteranštini („I kad ništa ne kažeš“), a bogme se u prebiranjima gitare čuje bogohulni prizvuk Prljavog kazališta („Kako se ljudi vole“) i Plavog orkestra („Nikad prežaljeni put“).
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EQXEsvUAwS4[/youtube]I to bi uglavnom bili svi prigovori. Da Zvonimir Varga u svom kantautorskom opusu albuma „Pjesme“ može složiti uzbudljivu, iznimno melodioznu stvar, dokazuje „Savska 66“, najbolji tekst nalazi se u „Volim“, pogodio je i s „Nitko nije kriv“, a prikriveni šlager „Dan koji će doć“ uvod je u Varginu odličnu konačnu predaju, „Više se ne bojim“, nostalgičnu skladbu s novovalnim prizvukom.
Zvonimir Varga jedan je od onih usamljenih glazbenih jahača koji igra na kartu potpunog emotivnog razotkrivanja. Ponekad će vam njegova melankolija ići na živce, ali materijal nudi dovoljno trenutaka za lijeno poslijepodnevno uživanje. A ako ste kojim slučajem svježe ostavljeni, „Pjesme“ zaobiđite u širokom luku; dodatna porcija samosažaljenja vam u tom slučaju zbilja ne treba.
Ocjena: 7/10