Katarina Juvančič & Dejan Lapanja ‘Hope’s Beautiful Daughter’ – dvije crvene pilule

Prošlo je dvije godine od kad su Katarina Juvančič i Dejana Lapanja objavili album ‘Selivke’ (u hrvatskom prijevodu: ‘Selice’) i time kao da su naslutili svoju budućnost ptica selica kad je u pitanju novo glazbeno poglavlje njihova zajedničkog rada.

Katarina Juvančič i Dejan Lapanja 'Hope's Beautiful Daughters'

„Selivke“ su još uvijek jedan od najboljih uradaka regionalne kantautorske scene, a ne samo ‘slovenskog izdanka’, stoga koristim i ovu priliku da ga još jednom preporučim svima koji ga još nisu poslušali, a gaje simpatije prema kantautorskom izričaju. Album „Hope’s Beautiful Daughter“ potpouno je drugačija priča.

Album je glazbeno-narativne prirode, snimljen u potpunosti na engleskom jeziku, osim pjesme “Svarilo Janezu ”, koji je adaptacija škotske narodne pjesme “Mickey’s Warning”. Ideja o projektu nastala je nakon nastupa na festivalu Tradfest u svibnju 2013. u Edinburghu, s kojim je Katarina Juvančič htjela proslaviti svoje 15-godišnje prijateljstvo sa škotskim glazbenicama i glazbenicima. Pored toga Katarina i Dejan postali su zanimljivi i izdavačima tako da je „Hope’s Beautiful Daughter“ objavljen za Stray Cat Tunes. Ujedno riječ je o prvoj glazbenoj suradnji slovenskih i škotskih glazbenika u tom obimu.

Konceptualna nit vodilja je misao Sv. Augustina da nada ima dva prekrasna potomka: bijes i hrabrost (tj. ‘kćeri’ kako se to navodi u izvorniku), što je i sam naziv albuma. Dakle, bijes zbog situacije u kojoj se nalazimo i hrabrosti kako bi pronašli izlaz i promijenili sutuaciju. U vizualnom segmentu, tj. grafičkom dizajnu naslovnice i knjižice CD-a, zanimljiva je promjena u ‘matrix’ paradigmi u kojoj treba birati između crvene i plave pilule. Katarina i Dejan sugeriraju da treba uzeti dvije crvene. Jednu za bijes i drugu za hrabrost.

U toj misli djelovanja, a ne apatije Juvančič i Lapanja pronašli su plodno tlo u kojem su svoju poeziju uspješno prenijeli na engleski jezik. Ženska sudbina je također u prvom planu, no za razliku od „Selivke“ gdje su u fokusu bile ‘neznane junakinje’, ovog puta se dotaknulo sudbine poznatih ženskih imena iz povijesti kao što su Irena Sendler, Rosa Luxemburg i Frida Kahlo.

Katarinine pjesme uz instrumentalnu pratnju na albumu presijecaju naracije Davida Campbella, Toma Muira i Lawrencea Tullocha (“Dreammaker”, “Ursilla” i “Mallie”), čime je stvorena zanimljiva iluzija otvaranja različitih poglavlja, dok se u glazbenom smislu također s odmicanjem vremena i dinamička situacija sve više zgušnjava; od akustične intime do uključenosti malog akustičnog orkestra s dominantnim gudačima. Ipak neke od priča koje škotskim naglaskom izgovaraju naratori kradu previše vremena, posebice osam-minutna „Mallie“. No jasno je da cijeli album predstavlja jednu zaokruženu i dobro odmjerenu misao, ujedno i zapakiranu po željenim pravilima kantaurstva na svjetskom nivou, jer uz sve Katarina Juvančič ima i prirodan i tečan izgovor engleskog jezika.

Album zatvara pjesma „Rosa“ posvećena njemačkoj revolucionarki Rosi Luxemburg, što je još jedan znakoviti impuls koji dolazi iz glazbenog svijeta ovih dana kad je riječ o revolucionarnom predznaku na Starom kontinentu. Obzirom da „Rosa“ ujedno predstavlja završnu katarzu himničnog predznaka, mogla je potrajati i duže u svom ‘otpuštanju pare’.

„Hope’s Beautiful Daughter“ ne postiže prodornost „Selivki“, no glazbena magija Katarine i Dejana i dalje je prisutna.

Ocjena: 8/10

(Stray Cat Tunes, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X