Jedan od koncertno najzabavnijih domaćih bendova, Kawasaki 3P svoj će 24. rođendan proslaviti velikim koncertom u Domu sportova u subotu 25. ožujka s puno gostiju i raznim iznenađenjima. Prilika je to za razgovor s inače medijski povučenim frontmenom Tomislavom Vukelićem – Tomfom.
Kad ste započinjali, u ranim devedesetima, je li ikome od starosjedioca benda palo na pamet da će jednom završiti u mainstreamu? Je li ti malo neugodno kad te se tako doživljava, ipak si ti jedan rasni punk pjevač?
Tomfa: Hvala na komplimentu, Jelena! Ne bih svrstao K3p u mainstream. Ipak mi još ne punimo sportske dvorane, ne puštaju nas na dosta radio postaja, ni u supermarketima. Mi smo uvijek bili dobra čvrsta sredina.
Je li prijateljstvo ključan sastojak opstanka nekog benda tako dugo?
Tomfa: Absolutamente. Ima tu svačega, svađa, ljutnje, neslaganja, ali i puno truda i ljubavi koju članovi benda ulažu u stvaranje. K3p je naša beba i uživamo gledati kako raste i šta mu se događa u njegovom životu i odrastanju.
U počecima karijere svirali ste za Klub studenata Filozofskog fakulteta u nekoliko navrata, moglo bi se reći da ste iz njega iznjedrili kao bend, jer je nekoliko članova benda studiralo na tom fakultetu. Danas se sve više govori o gašenju kluba, ako do toga dođe, hoćete li ponovo svirati za njegov opstanak?
Tomfa: Uvijek smo svirali za Filozofski kad smo stigli i bili slobodni, na prosvjedima, brucošijadama, i uvijek će imati našu potporu. K3p je od početka nekako sljubljen s tim suludim faksom.
Kao dadaistički bend čija je poetika u sudaru sa svakim smislom, ipak ste izrazito angažirani u borbi za prava pasa, i zadnji album vam se zove “Goli zbog pasa”. Otkud taj angažman, jesu li životinje zaslužile veći angažman za svoja prava nego ljudi?
Tomfa: Sviramo za ono što nam je u tom trenutku privuklo pažnju. Uglavnom su to akcije koje se tiču života u našem gradu, ljudskih i životinjskih prava i slično. Ne sviramo za političke stranke mada smo u počecima imali 2-3 greške koje više ne bismo ponovili. Ima nas svakakvih u bendu i pazimo da smo u nekom našem takvom angažmanu svi suglasni oko toga. Većina nas ima pse pa smo više senzibilizirani po tom pitanju. Možda će zazvučati oštro, ali životinjama može pomoći samo čovjek, one ne mogu raditi prosvjede i boriti se za svoja prava samostalno, za razliku od ljudi. Zato im treba pomoći i bend uživa u tome.
U Hrvatskoj i regiji postoji cijela jedna raskošna nevidljiva glazbena scena čije postojanje uopće ne dopire do slušatelja. Koliko je po tvom mišljenju važna uloga izdavača u današnje digitalno vrijeme kada je muzičarim omogućeno da se liše posrednika i sami objavljuju svoje uratke na internetu? Jesmo li se našli u nekom prijelaznom razdoblju u kojem će se diskografija morati preustrojiti?
Tomfa: Mlađi bendovi su već navikli i sebe i publiku na drugačije, nove načine promoviranja svoje glazbe. Diskografi će morati pronaći neki svima prihvatljiviji način distribucije jer je očito da je ovaj postojeći sustav pred propasti. Sjećam se kad su Pipsi izdali cijelu svoju diskografiju na USB sticku. To mi je bilo istovremeno odlično i dosta hrabro. Za svaku pohvalu. Nekad treba izaći iz svoje comfort zone i pokušati nešto drugačije i novo.
Rezimiraj mi vaše skoro četvrtstoljetno postojanje. Jesi li zadovoljan kako su stvari ispale?
Tomfa: K3p ide svojim putem bez žurbe, a još su godine pred nama. Mislim da je sve kako treba biti i ništa ne bismo mijenjali… Da je bilo drugačije, teško da bismo slavili 24 godine postojanja.