Originalni ‘Kick-Ass’ nije bio savršen, ali je donio itekako potrebno osvježenje u cijeli žanr superjunačkih filmova. Bilo je to iznimno dobro izbalansirano djelo, s pravim omjerom akcije i humora, te optimalnom dozom ozbiljnih elemenata, ali što je najvažnije, bio je zaokružen kao cjelina. Drugi dio nema ništa od toga.

Stanje kod mnogih filmova današnjice jest takvo, da iznimno dobro funkcioniraju kao samostalna priča, pa u tih 90 i nešto minuta, uspijevaju reći sve što su namjeravali. No, kada takvi filmovi postanu popularni, okice hollywoodskih producenata se zazelene, te se brže bolje kreće u lov za dodatnom zaradom. Takva je otprilike i situacija s „Kick-Ass“ serijalom, koji se iz jedne kompletirane cjeline pokušava pretvoriti u klasičnu superjunačku sagu. U tom bi se svijetu prvi nastavak tretirao kao svojevrsni postanak, drugi bi dio stavio veći fokus na unutarnju borbu likova, a u trećem bi oni doživjeli potpunu katarzu. Što se kvalitete tiče, to je na žalost uspjelo jedino „Dark Knight“ trilogiji (i to ne potpuno), dok je u ostalim primjerima prvi nastavak daleko superiorniji od sljedeća dva („Iron Man“, „Spiderman“), a i ovaj je serijal krenuo tim putem. Sudeći po kritikama i ogromnom neuspjehu “Kick-Assa 2” na kino blagajnama, nadamo se da u ovom slučaju niti neće biti trećeg dijela…
No vratimo se filmu. Ponovno pratimo simpatičnog šmokljana Davea (Aaron Taylor-Johnson), koji po noći oblači kostim i postaje Kick-Ass, prvi pravi superjunak na svijetu. Partnerica mu je mlada srednjoškolka Mindy (Chloë Grace Moretz), poznata kao opaka i nemilosrdna Hit Girl. Dave svim silama želi proširiti trend superjunaštva među običnim građanima, te se priključuje ekipi osvetnika, koje vodi bivši mafijaš, a danas reformirani kršćanin, Colonel Stars and Stripes (Jim Carrey). Mindy se pak želi maknuti što dalje od cijele te priče o borcima za pravdu, biti obična srednjoškolka i napokon poljubiti nekog dečka. Planove će svima pomrsiti Chris D’Amico (Christopher Mintz-Plasse), sin mafijaškog bossa, kojega je Kick-Ass ubio bazukom u prvom nastavku, a koji će sada morati potražiti osvetu kao prvi pravi svjetski superzločinac: Motherfucker!
Od prve je scene jasno da „Kick-Ass 2“ nema apsolutno nikakve veze sa svojim prethodnikom, osim imena i likova koji naseljavaju njegov svijet. Redatelj i scenarist ovoga nastavka, Jeff Wadlow, nije niti blizu klase Matthewa Vaughna, koji je osmislio i majstorski dirigirao prvim dijelom. To se prije svega vidi u neujednačenom tempu i forsiranim scenarističkim zahvatima, koji ne stvaraju fluidni tok priče, već daju dojam da je scenarij zapravo hrpa nepovezanih i naizgled zabavnih scena. A one to, na žalost nisu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=9-Wx4WK056Q[/youtube]
Allure prvoga nastavka bio je u šarmu i svježini koju je nosio. Da, bilo je tu mnogo nasilja i psovki, ali sve je to bilo nekako simpatično i stripovski karikirano, te je izgledalo kao kada se djeca igraju odraslih. Ovoga je puta taj element izostao, pa je ostala samo prilično mračna i na trenutke pretjerano eksplicitna priča, u kojoj je neugodno gledati djevojčice koje se ponašaju kao najgori balkanski kočijaši. Iako se očekivalo da će „Kick-Ass 2“ ići u smjeru brže/više/jače, to nije slučaj, te se Wadlow odlučio za pristup orijentiran razvoju likova i postavljanju pitanja potrebe ljudi koji će se oblačiti u kostime i na ulicama provoditi građansku pravdu. To je hvale vrijedan potez, ali kako se pokazalo i u slučaju “Riddicka”, u rukama lošeg scenarista, takav smjer postaje najveća mana filma. Pokušaji davanja emotivne težine na samom kraju također je pucanj u prazno, te bilo kakvu simpatiju prema dobronamjernim likovima “Kick-Assa 2” zamjenjuje tiha jeza pred hrpom zamaskiranih sociopata, otuđenih i izgubljenih u stvarnom svijetu. “Mystery Men” je tu problematiku obradio prije 15 godina, i to daleko superiornije!
U hrpi mana ovoga filma, ne valja zaboraviti niti potpuno neangažirane glumce. Iako ih ima barem 20-ak koje bi u ‘normalnim’ uvjetima valjalo spomenuti, “Kick-Ass 2” nudi samo dvoje koji se ističu: mladu Moretzicu i Mintz-Plassea. Djevojčica je jako simpatična i svakako da u njoj ima potencijala (nije džabe glavna zvijezda reboota kultne “Carrie”), ali posao koji je odradila u ovom filmu može se smatrati grijehom protiv umjetnosti. Toliko lošu i neartikuliriranu glumu, nekonzistentnu danim situacijama i pretjeranu u osnovnim formama, publika nije imala prilike vidjeti još od Wahlbergova nastupa u “The Happeningu”. Očita je to neumješnost redatelja, da od svojih zvijezda dobije iole zadovoljavajuće reakcije, pogotovo od onih koje još sazrijevaju kao glumice. Mintz-Plasse se pak ističe osebujnošću svoga lika, koji je toliko dobro osmišljen (to ide na čast prvom nastavku filma), da ga je jednostavno užitak gledati. Ostali su manje-više prolazni statisti, što je prava šteta, jer likovi poput Kick-Assa ili Colonela ipak zaslužuje malo više.
“Kick-Ass 2” je jedan od onih filmova, nakon kojih poželite ponovno pogledati original i nekako isprati gorak okus u ustima. Sve ono dobro, što je Vaughn postigao u svom, sada već legendarnom filmu, izbrisano je jednostavnim potezom neumješnog redatelja. Likovi su postali iritantni i sablasni, priča se razvodnila i razlila u nekoliko neželjenih smjerova, a akcija je nepotrebno nasilna i, iskreno, nezanimljiva i dosadna. Sve što ovaj film ima jest ostavština prethodnika i svijet koji je on stvorio, a to ga spašava titule jednoga od najgorih filmova godine.
Ocjena: 3/10
(Universal Pictures, Marv Films, Plan B Entertainment; 2013.)