Na jednom od svojih prijelomnih albuma, 34 godine starom ‘Goo’, Sonic Youth su šokirali alt rock puritance udruživši snage s Chuck D-jem u hitu ‘Kool Thing’, inspiriranom intervjuom koji je Kim Gordon radila s LL Cool J-em. Ta pjesma na neki je način sve dosad čekala svoj nastavak, kada ga je konačno i dobila u obliku drugog samostalnog izdanja nekadašnje basistice jednog od najvažnijih bendova svih vremena.
Da ne bude zabune, hip-hop beatove moglo se čuti i na solo prvijencu Kim Gordon „No Home Record“, no tada su oni ipak bili tek manji segment šireg glazbenog mozaika. „The Collective“, nazvan prema umjetničkom djelu koje prikazuje i osuđuje sveprisutnu opsjednutost i ovisnost o pametnim telefonima, od svega toga zadržao je programirane ritmove koji su se u međuvremenu približili eksperimentalnijem trapu, noiserske eksplozije gitare i stihove čije ‘pretke’ treba potražiti u drogiranim tokovima (be)svijesti legendarnog bitnika Williama S. Burroughsa.
Naravno, ovo nikako nije rap album, usprkos njezinom distanciranom, gotovo sediranom ‘govorenom vokalu’, već nešto puno bliže radovima Fuck Buttonsa ili, primjerice, Ulricha Schnaussa, autora duboko uvjerenih da su sampleri i kompjuteri ultimativni alati za stvaranje bučne i agresivne muzike. Sve to, dakako, korijene vuče još od Suicidea, benda čije je konfrontacijom i teroriziranjem publike ispunjene nastupe Gordon nekoć davno pratila u društvu svog sada već bivšeg supruga Thurstona Moorea.
Produkciju je i ovaj put odradio Justin Raisen u kojem je Kim po svemu sudeći pronašla idealnog suradnika, spremnog da je slijedi i u najekstremnijim soničnim avanturama.
„The Collective“ starta pozdravom „Bye Bye“, jednom od najboljih i, u kontekstu stvari koje dolaze kasnije, prijemčljivijih pjesama premda se to ne bi moglo reći za njezine stihove. Naime, iako je tekst baziran na nizanju predmeta koje mora kupiti, odnosno onih koje uočava tijekom šopinga, noiserski udari i dezorijentirajući vokal odvode tu običnu, svakodnevnu aktivnost do samog predvorja ludila.
Istim tragom, glazbeno i tekstualno, kreću se i naredne „The Candy House“ i „I Don’t Miss My Mind“, prije nego još više zaroni u kaos s „I’m a Man“ koja zvuči poput nečega čime bi se Lou Reed oglasio iz pakla.
„Trophies“ i pogotovo „It’s Dark Inside“ doživio sam poput uglazbljenih napada panike, dok „Psychedelic Orgasm“ svojim uznemirujućim poetskim slikama (‘tongues hanging out/bodies on the sidewalk/driving down sunset/zombie meditation’) i nabrajanjem narkotika (‘LSD, MDMA, magic mushrooms’) ostavlja dojam da je naratorica zaglavila na najužasnijem mogućem tripu.
„Tree House“ se tijekom četiri minute nije uspjela izvući iz kaosa i sakupiti razmrvljene komadiće razuma, a „Shelf Warmer“ u priču uvodi i dodatni utjecaj, onaj trip-hoperske divlje horde iz Bristola.
Većina pjesama, valjalo bi napomenuti, dosta nalikuju jedna na drugu, posebno onima koji neće imati volje i živaca ozbiljnije im se posvetiti. Raisen je to donekle riješio ponekim synthom ili izmjenjivanjem abrazivnih i neugodnih s mirnijim dijelovima u kojima skladbe kao da pokušavaju doći do zraka i predahnuti prije novih naleta distorzije. Za kraj smo dobili i mali hommage bivšem joj bendu pošto bi se „Dream Dollar“, ponajprije njegov ubrzani početak, dobro uklopio u njihovu diskografiju druge polovice osamdesetih.
Sa svojih 70 na leđima, Kim Gordon je i dalje beskrajno kul, ali i nešto puno impresivnije i bitnije – kantautorica koja neumorno traga za nečim što u glazbi još nitko nije probao, baš kao kada je prije više od četiri desetljeća u nekoj razvaljenoj njujorškoj rupi prvi puta okačila bas oko vrata.
Ocjena: 8/10
(Matador, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
