Stalna nesigurnost, pretjerana emotivnost i nestabilnost osobno su prokletstvo za onoga nad koga se nadviju, ali kada se pretoče u umjetnost, ponekad nastaju djela iznimne vrijednosti. Jedno od takvih djela jest i ‘Nikta Zorja’ Denisa Kataneca.
Na prošlom albumu “Pejotl” Katanec je ugostio Branu Norca na klarinetu i Tenu Rak na violončelu, a na “Nikti” njih dvoje (uz gosta Vinka Vujeca na kontrabasu) uz Denisa čine Kliniku. Pod istim će nazivom ovoga četvrtka u Močvari nastupiti već jedna nova postava. Kod Denisa su očito vječne samo mijena i patnja. Kad takav pođeš kod drugog velikog patnika sa sličnom poremećenom estetikom, te u njegov, u najmanju ruku, nekonvencijalan studio i poneseš teret emocionalne napetosti, sve će završiti ili u pokolju ili katarzi. Budući da su svi akteri i danas živi, sudbina je očito odabrala katarzu, tj. dvadeset i pet minuta najsjebanije prekrasnosti ili najprekrasnije sjebanosti, kako vam je draže.
Album otvara lo-fi freak-folk balada “U snijegu” u kojoj uz sjetni klarinet glavni udarac zadaje zborski refren koji u snježni imaginarij niotkuda dovodi i rode i kišu u sjajnom primjeru začudnosti Denisove lirike. Kod publike, čini se, čimbenik podijeljenosti obično odigrava potpuno specifičan Katanecov vokal. Dok jedni prihvaćaju zanimljivost i bol u njegovim vibrirajućim glasnicama, drugi će njegovo pjevanje mrtvi-hladni usporediti s meketanjem koze. Ako spadate u potonju skupinu, nove pjesme vam teško mogu promijeniti mišljenje. Dapače, čini se kako se stvari po tom pitanju dodatno intenziviraju.
Naslovna pjesma poslužila je kao i najavni singl pred izlazak albuma. Uz prateće vokale Ivane Picek i psihotične zvuke čela, napisana u doba velikog gubitka, “Nikta Zorja” predstavlja i lirski i glazbeni vrhunac albuma. Tu đavo ispod kože proždire meso i suzama se pune tanjuri, pjesma je to koja zadaje udarac za udarcem. U “Jani Ljubovti” je ponovno savršeno izvedeno grupno pjevanje, a “Vrt” uz durski tonalitet i cvrkutanje ptica pjeva o krutoj i okrutnoj zemlji, korovu i zaleđenim žilama. Kod Kataneca jednostavno nema predaha od boli i patnje.
“Sjemenke” su drugo ključno mjesto albuma, koje uz ferventni klarinet, prebrz vokal i kontrabas donose šest minuta nemira i nelagode: “Srce pršti, puče glava/ Klijetka svrši, al je zdrava/ Samo moje misli trule/ Samo moje misli tule/ Jedinice i nule…” Stvar je izvedena kao vrtlog koji uvlači cijeli bend u sebe i iz kojega tu i tamo mogu izbaciti glavu i uhvatiti zrak. No neizbrušenost, čak i drčna šlampavost čine cijelu stvar posebnom. Sve završava dječjom poemom “Snjegopsić” koja možda daje naslutiti novi list u Denisovoj karijeri, a to je usmjeravanje na polje dječje književnosti. Ako je suditi prema “Snjegopsiću” čini se da i za to ima mnogo potencijala.
“Nikta Zorja” je kratko i gorko iskustvo. Shizofreno i bolno. Nelagodno i tužno. I vjerojatno najbolji domaći album godine.
Ocjena: 9/10
(Samizdat / Bandcamp, 2016.)
Poslušajte album “Nikta Zorja”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
