#DenisKatanec #KlinikaDenisaKataneca #Rode #promocija #KSET #PunKlub
Slijevalo se sinoć doista i zdesna i slijeva sve na koncertnu promociju novog EP-ja Klinike Denisa Kataneca “Rode” u Klub studenata elektrotehnike. Publika je dupkom napunila klub što je doista velik uspjeh za Denisa i bend, ali i za cjelokupnu nezavisnu i alternativnu kantautorsku scenu. Možda je kvaka u terminu kada u godini još ne vrvi sve od sadržaja, pa se lako kompletna publika usmjeri ka jednom koncertu, ali željeli bismo ipak vjerovati kako Denis napokon proživljava već odavno zasluženi probitak do većeg broja publike.
U svakom slučaju bilo je doista lijepo vidjeti pun klub pred koji su Denis i Klinika izašli u novoj, recimo to tako, rokerskoj formaciji Norac-Cmrk-Vujec s Martinom u vidu tzv, “interventne” kako bend naziva svoje gostujuće i pridružene članove. Da ova postava ima smisla bilo je jasno od samog početka, kada su eksplodirali u pjesmu po kojoj su si dali ime. Zazvučali su odmah moćno i sa stavom, uvjereni da imaju jak materijal, pogotovo u vidu novog EP-ja s kojeg su očekivano izveli sve pjesme. Broj posjetitelja iznenadio je i samoga Kataneca, koji kao da je ovaj nastup osmislio kako bi iskušao što mu prateći sastav može ponuditi uživo više negoli kao presjek bivših uspješnica i red novih pjesama.
A bend može potegnuti, to je odmah bilo jasno. Treba im sigurno još malo rada da se potpuno opuste i zagospodare cjelokupnim programom na način na koji su to uspjeli s pjesmama s “Roda”, a to će se sigurno dogoditi kroz nekoliko nastupa. Nadalje, dobro je da Katanec često mijenja postave, a samim time i zvuk, budući da su konstantne reinvencije jedini način na kojim svoj kantautorski rad može održavati uvijek novim, svježim i zanimljivim. Šireći tako svoje glazbene mreže, čini se kako lovi sve više publike i znatiželjika spremnih na upoznavanje s njegovim često turobnim, ali uvijek kvalitetnim radom.
Katanec ima tu divnu sposobnost da svoje određene slabosti pretvara u neke od najljepših stihova, pa tako i elemente koji bi mnogom prosječnom izvođaču predstavljali nepremostiv problem na neki način pretvara u svoja glavna oružja. Zapravo se čini da je to napokon postigao sa svojim glasom koji, premda još uvijek zvuči kao da je konstantno na rubu pucanja, danas izbija iz njega odlučno i samouvjereno i uz vječno zapanjujuće stihove postaje zaštitnim znakom koji je od tih pjesama neodvojiv.
Ako baš moramo tražiti zamjerku toj sinoćnjoj prezentaciji moći iz nemoći, onda bismo mogli reći da je setlista ipak mogla biti malo tradicionalnija, s više poznatih postaja u svom “križnom putu”, ali Klinika je morala okušati razne stvari i može biti ponosna postignutim. A glavno postignuće je ipak to da je sinoć dokazano kako Denis (osim što ne smije) i neće ostati izvođačem na čije nastupe dolazi pedesetak muzičkih znalaca, već da glazbom polako ali sigurno probija put do sve većeg broja ušiju i srca. Što još tome smisleno dodati kada smo, kako nas Denis podsjeća, svoju zadnju suvislu odgugutali u koljevci?