U subotu je Zagreb vrvio koncertima i svirkama, ali zagrebački pioniri rokenrola bez beda su rasprodali Veliki pogon.
Uz predgrupu Garage in July, zagrebački Kojoti ove subote zafeštali su kako bi proslavili tridesetogodišnjicu i promovirali novije stvari. Iako su i oni setlistu služili po principu staro-novo-starije-novije-najstarije, ustvari se razlika između pjesama starih tridesetak godina i onih starih tridesetak dana vidjela samo u tome koliko je ljudi u publici znalo tekst, a žestina rokenrola koja pršti iz njih je definitivno ista.
Kao da su predosjetiili da će prvih par stvari buka u Velikom pogonu biti tolika da će polovicu bubnja Bobe Grujčića i većinu pratećih vokala basista Vanje Marina pojesti mikrofonija iz gitare Davora Viduke (dok se pjevanje klavijaturista Noe Rupčića, koji je povremeno svirao i gitaru, ustvari sasvim dobro čulo), koncert su otvorili pjesmama “Sram”, “Evolucija ide u pogrešnom smjeru” i “Posljednji metak”. Tonci redovno na svirkama kroz prvih par stvari traže dobitnu kombinaciju, pa nisu okej prigovori koji se danas mogu vidjeti na društvenim mrežama, samo je prostor Tvornice kao stvoren za jeku i definitivno se u njemu bolje snalaze bendovi koji naginju jazzu i malo rjeđe uključuju distorziju. To nije bila prevelika prepreka odličnom raspoloženju ove subote, ali ne sumnjam da bismo izbjegli blagi nedjeljni tinitus da je svirka bila negdje drugo.
Kojoti su grupirali svoje “brojčane” pjesme tako što su nakon “Sto milja daleko od nje” odsvirali “Pet milijardi ljudi”, koja je ostala kao svojevrstan demografsko-povijesni zapis, jer je do danas na planetu Zemlji 7,88 milijardi ljudi. Alen Marin je znalački izveo sve “pjesme iz prošlog stoljeća” (njegovim riječima), ali je i ponosno autao svoju ljubav prema novim pjesmama i s velikim guštom otpjevao najnoviju stvar “Nismo djeca”, a čini se da je i tonac pronašao bolju kombinaciju do “Ljubavi u kvaru”, jer je na megahitu koji je uslijedio, “Izgubljen u svemiru”, Tvornica gorjela. Moram usput napomenuti da su se na “Pet milijardi ljudi” Rupčićevi bekovi super uklopili uz Alenov vokal i ako je itko sumnjao o najnovijem pojačanju u postavi Kojota, nakon ove subote može mirno zaspati.
S obzirom da je publika bila očekivano nešto starija po odokativnom prosjeku godina, mislim da neću puno pogriješiti ako zaključim da je onaj tko je u subotu bio “Lud od slobode”, vapio “Jedva stojim” u nedjelju, a možda i “Danima”. Ako sam u krivu, nebitno; bitno da “Trese, lupa, udara”, što je znao i Koja koji je tu pjesmu izvorno napisao za imaginarni bend Tragači iz filma “Kako je propao rokenrol”, iako su je Kojoti popularizirali za nove generacije i do danas je postala skoro pa jednako njihova koliko i Kojina.
Svaki pošteni slavljenički koncert ima svoje goste, a Kojoti su u subotu doveli Kandžiju koji se priključio na pjesmi na kojoj i inače gostuje “Sve je pod kontrolom”, a da ništa nije bilo pod kontrolom moglo se zaključiti po tome što je Kandžija do pola stvari skinuo jaknu, pa i hudicu, a da bi se ubrzo na pozornici i obukao, dok je prašila “Halucinacija”, tijekom koje se na momente publika čula bolje od benda.
Publika je dosljedno pomagala Alenu i na “Hodala je pola metra iznad zemlje”, a kad je pjesma završila, još nekoliko puta su ponovili ono dragocjeno, raskošno i blistavo. Na samom kraju, rokenrol čopor je zaredao pjesme “Mama” i “Zajaši zmaja” i povukao se s pozornice.
Zagrebačka publika nije ih mogla samo tako pustiti da odu, pa su Kojoti ipak izašli na bis, dvaput. Na prvom su otprašili “Ja se moram kretati” i “Razuzdan i lud”, a na drugom ponovili singl “Nismo djeca”. Koliko god je buka zasjenila sam početak, ustvari je čitav koncert bio razuzdan. Recimo, već na početku je netko lud iz publike na binu dobacio kariranu košulju, koja se u ambijent rokenrola savršeno uklapa. A Kojoti? Bili i ostali – divljaci.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
