Debitantski album sarajevskog sastava Kolt Teatar donosi ugodan povjetarac promjene i pomaka koji se događaju na bosanskohercegovačkoj sceni.
U smislu; da bi možda bilo očekivano da će isplivati novo ime u sferi sevdaha (koji se unazad par godina brzo etablirao kao najprihvatljiviji glazbeni proizvod, posebno izvozni), ili pak neki eventualni rock pokušaj na tragu Štuka. Ali da će iz Sarajeva doći brutalni groove koji uvelike podsjeća na posljednju fazu makedonskih Bernays Propaganda, to se baš i nije moglo očekivati.
Kolt Teatar upravo donosi takvu količinu energije, u smislu da bi to moglo biti okarakterizirano kao neki elektropop koji je često u sferi drum & bassa, ali ta energija je u dobrom svom dijelu rokerska. Uza sve riječ je o glazbenom djelu potpuno oslobođenom od kiča bilo koje vrste. Uistinu se igra na glazbu, isključivo na glazbu.
Album „Strujni udar“ zna dobro zatresti ritmom i brutalnim tempom, te odaslati neke jače društvene poruke kakve se obično ne očekuju u sferi plesnog popa i tu svakako veliku ulogu ima pjevačica Azijada Mulalić Azi (njen vokalni gard je ono što me u najvećoj mjeri podsjeća na Kristinu Gorovsku iz Bernays Propagande), stoga je u tom smislu pravo otkriće, jer je itekako uvjerljiva u širokom emotivnom spektru od sjete, preko ironije, do bijesa, i to kao glas kojem vjerujete da dobro osjeća granicu između dobra i zla.
Ta moć Azijadinog vokalnog preobraćaja uočljiva je već u drugoj po redu pjesmi „Strast“, reducirane instrumentalne pratnje s vokalom baladnog ozračja u prvom planu, taman da negdje daleko u pozadini nešto ‘zamiriše’ na Indekse, ali samo zamiriše, jer Kolt Teatar ne igra na jeftinu nostalgiju, već snažno gura sve prema naprijed. To je sastav (ili projekt) koji korespondira sa sadašnjim trenutkom u glazbi.
„Ples“, „Revolver“ i „Strujni udar“ vuku u plesni trans, kao što i dugački opuštajući chill out „Sjene“ završnicu vodi u pravom smjeru kao finalno poglavlje albuma koji od slušatelja ne zahtijeva udubljivanje, već donosi komunikativan nalet glazbe koji jednostavno prihvaćate, čak i kad situaciju u središnjem dijelu ‘bristolski zamrači’ jedna „Sanjam te“ (ujedno odabrana i za prvi singl, iako time više prikriva nego otkriva karakter ostatka ovog dugosvirajućeg uratka).
Pored čak četiri producentska imena (Haris Saračević, Mak Kulenović, Haris Ljumanović i Ahmed Talović), te trije glazbenika (Merlina Hadžimešić, Melis Cakić i opet Haris Saračević) čija funkcija je potpisana s ‘bass’, ipak je uočljivo da jezgru Kolt Teatra pored Azijade Mulalić Azi još čine klavijaturist Faruk Bavčić i bubnjar Berin Tuzlić (poznat iz projekta Drumelody), što svakako objašnjava progresivni elektrobeat otklon (iako je obzirom na Tuzlićeve sposobnosti i tu sigurno riječ o odsviranom, a ne programiranom bubnju).
„Strujni udar“ je moderan, primječiv, ali nimalo plitak album, uz to isporučen prijeteće revolveraški – Kolt Teatar nam je ispraznio spremnik municije pucajući nam pod noge. Tko ne bi zaplesao?
Ocjena: 8/10
(Grrr Wood, 2018.)