Petak 13. Pun Mjesec. Pun Vintage Industrial Bar i zvuk londonskih škampa.
Još duže nego što je Toolu trebalo da izda novi album King Prawn nije svirao u Zagrebu. Punih 17 godina nakon svirke u KSET-u vratili su se, ovaj put u Vintage Industrial Bar i donijeli dašak atmosfere BREXIT-nog Otoka. Srebrnokosi vokal Al Rumjen na svojim plućima nosi bend, ska-gitara (“skatara”?) Devil Handsa dosljedno je pokretala publiku, bubanj za kojim je Nikolai Jones je stavio pank u ska-pank, a basist Zac Chang i dvočlano-tročlana brass sekcija (klavijaturist svira i trubu) na pojedinim pjesmama tipa “Rasist Copper” pjevali su prateće vokale. Kad tonac uspije preživjeti i naštimati čitavu tu ekipu, i publika može istinski uživati u koncertu.
Londonski kraljevi krenuli su s novom pjesmom “Numeration Dub” i, kao da su čuli povike “sviraj stare”, nastavili s poznatim zvukom “Bitter Taste” i “Caught Inna Rut”, obje s albuma Got The Thirst iz 2003. Malo su se razbudili i upakirali relativno novu pjesmu predstavljenu 2013. “Done Days” prije svojih punoljetnih klasika “Your Worst Enemy” s albuma Surrender to the Blender iz 2000. i još stariju “Racist Copper” iz 1998. (album Fried in London). Potom je krenuo niz novih stvari koje su i došli promovirati.
Za “Seven Seas” su izbacili i spot, a ovaj put izgleda nisu razumjeli povike “sviraj stare”, pa čak i “sviraj Motorhead“, nego su predstavili i “Build up the fire” i “Level Up”, sa solažom na klavijaturama u stilu Doorsa, i demonstrirali kako su nadogradili svoju prepoznatvljivu mješavinu stilova. Ako se tko od bloka noviteta uspavao, u drugom dijelu svirke je nastupilo ono što i treba biti na koncertu koji ima p od panka u sebi – kaos. Stejdždajvanje i skakanje na “Bring Down the House”, sreća uz uvodnu gitaru na “The Loneliest Life”, a “Someone to Hate” je dostojno s vokalom otpjevao mješoviti zbor VIB.
Iako se još privikavam na zagrebačku klimu, čini mi se da zrak nije bio otrovan na “Poison in the Air”, jedinu s njihovog prvog prekršaja, odnosno albuma First Offence, a nije bilo mira na “No Peace”. Istina, ekipa i ispred i iza šanka je sve mirnije podnosila, a sedmorica iz King Prawna zadnju stvar službenog dijela, “Day in Day Out”, kao za inat su ubrzali, ali zato su izašli na dva bisa. Na prvom su odsvirali “Freedom Day”, “The Dominant View”, također allegro, i “Survive”. Prije drugog bisa nisu mogli vjerovati da su uopće pozvani, a onda se, uz napomenu da nikad ne sviraju toliko dugo, iskakali na “Not Your Punk” i stvarno zadnjoj pjesmi “Be Warned”.
Za one kojima je čak i sa dva bisa svirka ipak trajala pomalo prekratko, uslijedila je slušaona koja je potvrdila da pank nije mrtav, bar ne u Vintageu. Ispred, u Vrtu u kojem je vatrogasno vozilo pretvoreno u cvjetnu kulisu, a na ljuljačkama se nije pametno ljuljati, žamorilo se o nesanici ili pretjeranom spavanju, o Mjesecu, filmovima, muzici i King Prawnu, čiji povratak valjda nećemo morati čekati novih 17 godina.