Peter Laughner ‘Peter Laughner’ – diggerski epitaf ukletom protopunkeru

‘Ain’t it fun when you know that you’re gonna die young’, pjevao je Peter Laughner, alfa i omega clevelandske protopunk scene, samo par godina prije nego što je svoje zlokobno proročanstvo i ispunio, napustivši ovaj svijet prije 25. rođendana. Uzrok smrti bio je akutni pankreatitis izazvan alkoholom i drogama koji ga je dokrajčio uoči izlaska debitantskog albuma najpoznatijeg benda koji je osnovao, suludo beskompromisnih Pere Ubu.

Peter Laughner ‘Peter Laughner’

Pišući za Creem, organizirajući koncerte i predvodeći niz manje ili više obećavajućih sastava, Peter Laughner je predstavljao katalizator koji je skupinu frikova i otpadnika iz Clevelanda i obližnjeg Akrona pretvorio u scenu koja je, među ostalima, iznjedrila komercijalno potvrđene Devo ili bijesne punk rockere Dead Boyse. Za svog kratkog života uspio je snimiti samo prva dva singla Pere Ubu, zbog čega prilično čudi što je, više od četiri desetljeća poslije smrti, dobio impresivan epitaf u obliku peterostrukog box-seta s čak 56 pjesama.

Prvo pitanje koje se nameće jest kome je točno namijenjeno izdanje jednostavnog naziva “Peter Laughner” – njegove pjesme kasnije su preuzeli bendovi i glazbenici s kojima je svirao, obrađivali Living Colour i Guns N’Roses, no ipak je riječ o čovjeku čiji su lik i djelo poznati samo pasioniranim pratiteljima američkog undergrounda. Pomalo zbunjuje i činjenica da se na ovom box-setu uopće nije našlo mjesta za Pere Ubu, dok su njihove preteče, kultni Rocket From The Tombs, zastupljeni tek s “Ain’t It Fun”. Umjesto toga tu su silni coveri autora u rasponu od Boba Dylana, Stonesa i Roberta Johnsona do Toma Verlainea i Loua Reeda, nerijetko snimljeni u kućnoj radinosti s akustičnom gitarom kao jedinom pratnjom. Samim time, za upoznavanje s opusom ovog talentiranog i ukletog protopunkera puno je primjerenija kompilacija “Take the Guitar Player for a Ride” iz 1993., istini za volju, dosta teško nabavljiva ukoliko želite posjedovati fizički primjerak (inače je u cijelosti možete poslušati na YouTubeu).

S druge strane, radi se o vrlo dobrom, usprkos izvornoj lo-fi kvaliteti snimaka na trenutke čak i fantastičnom materijalu koji otkriva kako su na američki ili barem clevelandski ogranak ‘kumova punka’ Stoogesi i Velvet Underground utjecali koliko i stari folk i blues.

Među onima koje je obradio najbolje je prošao Dylan, čije bi “Please Mrs. Henry” i “Love Minus Zero” otpjevane rasturenim i napuklim Laughnerovim glasom mogle proći i kao glazbeni ‘suicide note’. Svojevrsnu oproštajnu poruku ćete i pronaći na ovom box-setu koji završava pločom “Nocturnal Digressions”, nastalom u dnevnoj sobi Peterovih roditelja noć prije njegove smrti. Ta snimka donosi i emotivni vrhunac kompletnog izdanja kada ga čujete kako posljednje sate na ovom svijetu provodi pjevajući stihove Roberta Johnsona ‘early this morning/when you knocked upon my door/and I said Hello Satan/I believe it’s time to go’.

Najsnažniji dojam Laughner ipak ostavlja kao skladatelj, bilo da se radi o melankoličnim baladama “Cinderella Backstreet”, “Baudelaire” i “It’s Saturday Night (Dance The Night Away)”, Velvetovskoj “Amphetamine” koju su u svoju “Misunderstood” kasnije ugradili Wilco, ili garažnim rasturačinama “I’m So Fucked Up” i “Dear Richard”. Ono što dolazi do izražaja svakako je i Laughnerova izuzetna naslušanost pa ‘rame uz rame’ stoje opskurni “Hesitation Blues” iz 1915. godine i tadašnji underground heroji poput Jonathana Richmana (“Pablo Picasso”) ili Televisiona (“Prove It”, “See No Evil”).

U ovaj box-set uložen je zaista nevjerojatan ‘diggerski’ trud, ali samo će najveći obožavatelji, kojih nema mnogo, imati volje preslušavati lo fi verzije rock klasika tipa “I’m Waiting For My Man”, “All Along the Watchtower” i “Wild Horses” ili nebrojeno puta prerađivane blues standarde “T For Texas” i “Mean Ol’ Frisco”. Stoga bih manje upućenima ipak preporučio da ulazak u tragični svijet Petera Laughnera započnu sa spomenutim “Take the Guitar Player for a Ride” ili kompilacijom ranih dana Rocket from the Tombs.

Ocjena: 8/10

(Smog Veil Records, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X