Šestosatno angažirano koncertno okupljanje povodom nedjeljog referenduma privukao je nekoliko tisuća ljudi. Incidenata nije bilo, novogodišnji bor na centralnom gradskom trgu bio je ukrašen željama da većina na referendumu glasa ‘protiv’, a Celzijusova ništica nije ništa mogla protiv dobrog raspoloženja okupljenih.
Zbog ovog referenduma lako se zapitati koji kurac smo uopće ulazili u Europsku uniju. Jesu li to isti ljudi koji su zaokruživali „da“ tada i koji će na ovom predstojećem o bračnoj zajednici također zaokružiti „da“, obzirom da je veća mogućnost da se ustavna promjena izglasa? Jesu li to sve neki hrvatski Homeri Simpsoni koji samo klikaju: „Yes, yes, yes…“ kao što taj animirani lik radi na svom poslu u nuklearki? Kao da je „da“ uvijek ispravan odgovor… go with a flow, kud svi Turci tu i mali Mujo…
Čini se da je najtočniji rakurs za odgovor zašto uistinu veliki broj njih u ovoj zemlji vjeruje da je i ovog puta „da“ točan odgovor dao prekjučer na HTV-u Zoran Kurelić, profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti koji je rekao kako je najveći zamašnjak za klero-regresivno društvo strah od Zapada – simbola širokog spektra promjena koje se na kraju krajeva u društvu ne razumiju, a time ni ne žele. A mladu, malu i uplašenu tranzicijsku naciju koja stalno živi pod nekom vrstom uzbune, bila ona ratnog, medijskog ili političkog karaktera lako je ponovno mobilizirati na zatvaranje u svoju ljušturu. Na zidanje visokog zida oko svog dvorišta u nadi da će se zaštiti iako joj nitko izvana ne prijeti.
No kako je hrvatska građanska inicijativa U ime obitelji mobilizirala svoje istomišljenike tako je zaslužna i za prvo masovno mobiliziranje intelektualne Hrvatske protiv nakana o promjeni Ustava. Puno negativnih društvenih događanja do sada nije moglo ujediniti (gotovo tradicionalno) neujedinjive intelektualce u tolikom broju oko jedne ideje u kratkoj povijesti ove zemlje. Jednostavno je postalo jasno kako ne donosi rezultate ‘popularni’ intelektualni stav gledanja stvari iz ptičje perspektive, iz koje se obično ne vidi da neke društvene promjene zakvačuju sve, a ne samo neke.
Na kraju ove 2013. intelektualna Hrvatska je konačno progledala iz žablje perspektive, svjesna da će kotač koji se ovim referendumom pokreće gaziti sve.
Koncert na zagrebačkom Jelačićevom trgu koji je organizirala Zelena akcija okupio je iznimno široki krug pojedinaca iz intelektualnih sfera, pored poznatih glazbenih lica (TBF, Let 3, Kawasaki 3P, Le zbor, St!llness, itd.), koja se uvijek odazovu kad su ugrožene građanske slobode i percepcije, „uvijek isto društvo nas klauna“, i kako je Ivanka Mazurkijević kao jedna od voditeljica zaključila na pozornici.
„Klauni“ dakle ovog puta nisu bili usamljeni, daleko od toga. Kroz šestosatni program na pozornici su u pauzama između koncerata na dva video zida vrtjeli spotovi s poznatim licima u kampanji „PROTIV“, kao što su ista izlazila i na pozornicu, a među njima čak i ugledni književnik Predrag Matvejević koji je održao dirljivi govor o potrebnoj nužnosti prihvaćanja razlika na ovim prostorima koje su različitosti i povijesno definirale, a u ovom trenutku i prema onim pojedincima koji po njegovim riječima nemaju ženu već „prijatelja“. Dalje>>