Koncert Pere Ubu – tmurna noć u Močvari

Ludilo i rock glazba imaju dugu i uzbudljivu povijest…

Pere Ubu u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Naravno, mentalnih bolesti je u glazbenoj (i svakoj drugoj) industriji uvijek bilo, ali rock revolucija šezdesetih daje novu platformu za izražavanje dotad u zabavnoj glazbi neistraženih suptilnosti rubnih stanja svijesti. Format albuma tako je dao impresivan niz očaravajućih konfesija kliničkih slučajeva (uži izbor: There’s A Riot Going On, Plastic Ono Band, Modern Dance, Closer, In Utero).

David Thomas i njegov Pere Ubu izdvajaju se u panorami slavnih rock luđaka utoliko što ludilo kod njih nije biografski fakat marginalne korisnosti pri interpretaciji opusa (Brian Wilson, Peter Green) niti faza egzorcirana na jednom albumu (John Lennon, Sly Stone). Ludilo je osnovni konceptualni okvir. Marketinška odluka karakteristična za metal i goth melodrame.

Pere Ubu u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Ipak, metal i goth bendovi u svojim traganjima (obično omeđenim Blakeom i Tennysonom) nisu iznašli rock and roll heroja literarnog svijeta kakav je Jarryev Kralj Ubu. Infantilni Ubu savršen je frontmen, David Thomas glumac stvoren za tu ulogu. Korpulentni Jehovin svjedok iz Don Van Vliet škole pjevanja, Thomas je zauvijek osigurao ranim albumima Pere Ubua mjesto na pijedestalu bipolarnog roka (s maničnom i depresivnom polovicom ploče, makar nikad tako uredno posloženima).

Na svom drugom nastupu u Zagrebu, Thomasov Ubu počastio nas je samo depresivnom polovicom. Manični pol mogli smo eventualno iskusiti u solidnom groove spiritualizmu predgrupe Tigrova Mast. David Thomas vodio je kolo u sjedećem položaju, naoružan stalkom za stihove i dijetnom coca colom. Sumorna atmosfera gradila se brižno ali s inspirativnom free jazz interakcijom ili avangardnim kulisama za moderni ples na nišanu pogodilo se ipak samo beatnički performans  posebno tmurne noći.

Pere Ubu u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Kralj Ubu nije želio da sumnjamo o njegovom raspoloženju niti općem stavu. Usred pjesama dozvolio nam je da razumijemo “Fuck” i “I don’t give a fuck”  a za svaki slučaj obratio nam se i direktno: “When I talk you listen, that’s how it works” pokopavši tako zadnje nade onih ljudi koji su došli na rock koncert. Malaksali pljesak publike u Močvari nakon jedva sat vremena nastupa bio je (iznenađujuće) dovoljan za izlazak na bis.

Bis zanimljiv utoliko što je Thomas odlučio svom nastupu dati kakvu takvu idejnu koherentnost pozivajući publiku da poboljša svoje živote kupnjom Pere Ubu artefakata na izlogu ispred šanka. Albume, ploče, majice i knjige (Thomasove o hijeroglifima, ni više ni manje) mogli ste nabaviti i uz malo strpljenja oplemeniti potpisom ludog kralja osobno. Razočaranje za rock publiku, koncert je možda bio i važan duhovni događaj pod pretpostavkom da ste dušu primjereno modificirali (drogama!!).

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X