Sarajevski reper Kontra, najpoznatiji kao član FMJAM kolektiva i kao Frenkijev suradnik s kojim je objavio tri zajednička projekta, vraća se sa svojim novim, drugim samostalnim albumom ‘Nikad zauvijek isti’.
Na ovom albumu Kontra je do savršenstva izbrusio sve ono po čemu je poznat: britkost, energiju i izrazito inteligentan odnos prema svakoj izgovorenoj riječi.
Album otvara „Baš baš“,nabrijani hardcore battle rap gdje Kontra punim gasom praši u svom prepoznatljivom stilu, a prati ga jednako odličan, žestok, moderan i tvrd instrumental sa snažnim bubnjevima u prvom planu.
U naslovnoj „Nikad zauvijek isti“, Kontra priča o svojem sazrijevanju i na glazbenom i osobnom polju, osvrćući se na scenu i promjene na njoj.
„Sergej“ je životno nogometna priča posvećena bosanskohercegovačkom nogometašu Sergeju Barbarezu, i premda nije namijenjena stadionima, po mom mišljenju, ova je stvar „nogometnija“ od bilo kojeg lakonotnog navijačkog repa koji nam para uši svake četiri godine.
„Nema sumnje“ nas nakratko vraća u devedesete svojim zvukom, a „DJ Premierovski“ štih podebljava scratch za koji je zaslužan DJ Mrki.
U laganijoj „Neka me“ pa i u klupskoj „Šestar“, Kontra svoj reperski natjecateljski duh miješa sa sličicama iz svog života i razmišljanjem o sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, i premda se ta tematska kombinacija provlači i isprepliće cijelim albumom, na ove dvije pjesme dolazi najviše do izražaja, uz sjajne instrumentale.
Govoreći o beatovima za koje su između ostalih zaslužni Indigo, A Skitzo i nažalost nedavno preminuli Kolateral, svaki je bombastičan, od onih grmljavinskih u pjesmi „Viteška loza“ do već spomenutoj „Neka me“ i završnoj „Na svoj način“ koje imaju sjetan ugođaj prožet saksofonom i klavirom.
Slušajući album, ne mogu pobjeći od mišljenja kako Kontra pažljivo promišlja o svakoj riječi koju izgovara, sve je na svom mjestu izbrušeno do savršenstva s naglaskom na vrlo uvjerljivu, snažnu i elokventnu interpretaciju.
Zbog pandemijske situacije, prava koncertna promocija albuma će vjerojatno malo pričekati no ovih osam pjesama pokazuje kako Kontra na regionalnom planu zaslužuje mnogo više medijskog prostora nego što ga trenutno ima.
„Nikad zauvijek isti“ možemo doživjeti i kao svojevrsni moto ovog repera koji uspješno kroči glazbenim stazama, mijenjajući se i sazrijevajući, a opet zadržavajući svoju prepoznatljivost dok bi mnogi mogli na svoj način slijediti njegov primjer. Za potpisnika ovih redaka ovo je, gledajući regionalno, hip-hop album godine, barem trenutno. Ali i na onom širem popisu „Nikad zauvijek isti“ imao bi svoje mjesto.
Svojim je „šestarom Kontra napravio „savršen krug i uspio ubosti baš kako treba, a malo je repera koji mogu do kraja ove godine „piknuti tako precizno i upečatljivo.
Ocjena: 10/10
(Samizdat, 2020.)