Organska plesna glazba, ona u kojoj programming i druga čuda tehnologije glavnu ulogu i na bini i u studiju prepuštaju ‘živim’ instrumentima, u Hrvatskoj je posljednjih godina dobila nekoliko izuzetnih predstavnika kao što su Chui ili ABOP. Prvi su na plesni podij budućnosti lansirali stare jazz majstore, drugi dokazali da su bas, bubanj i sintesajzeri sasvim dovoljni za dosezanje ‘špice’ na partiju, a negdje između njih smjestio se Kozmodrum, petorka predvođena bubnjarom Jankom Novoselićem.
Novoselićev sastav, baš poput Chuija u kojem je nekad svirao, ima korijene u jazzu i sklonost synth eksperimentima i glazbenim podlogama filmova osamdesetih kakve su potpisivali John Carpenter ili Vangelis, ali se podjednako često pretvaraju u nešto što bi bez problema moglo upasti na, primjerice, line-up Dance Arene Exita.
Pritom su puno dojmljiviji kada, kao u skladbi „SwankY“, zvuče poput modernizirane, 2.0 verzije Mahavishnu Orchestra Johna McLaughlina, dok u dionicama u kojima se klatno s takvih fuzija pomakne prema breakbeatu ili progresivnijem houseu pomalo ostavljaju dojam propuštene prilike. Naime, šteta je što međuigre gitarističkog tandema Elvis Penava-Ivan Kapec i klavijatura Hrvoja Gallera nisu dobile još više prostora, već relativno često uzmiču pred naletima drum’n’bassa i raznoraznih efekata.
Najjače stvari na trećem studijskom albumu Kozmodruma tako su one u kojima je najviše gitara i općenito ‘organske’ svirke, odnosno „Povratak na parni pogon“, „Dubai Moon Station“ i posebno „New Magic Ride!“ koja njihovom retrofuturističkom koktelu dodaje još jedan sastojak, post-rock na tragu Mogwaija. Svoja dva lica uspješno su pomirili u „SwankY“ i singlu „Wormhoooooooooole…“, u „Love Song“ baš i ne, premda i u njoj ima zanimljivih dijelova.
Isplati se napomenuti i kako se u ovih šest brojeva nađe stvarno puno toga pa ćete u jednom trenutku chillati vođeni jednostavnim, Morriconeovski efektnim solom na gitari, u idućem se mrdati na napumpane beatove, a čitavu priču okončati zatvorenih očiju, transportirani u neke lijepe, čudne svjetove uz pomoć Jean-Michel Jarreovskih synthova. Zbog svega toga se „Kozmodrum“ može proglasiti vrhuncem dosadašnjeg rada grupe, dok će za najvišu ocjenu, barem od ovog autora, morati pričekati izvještaj s koncerta kada će njihove jazz improvizacije i ‘špice’ dobiti sasvim drugi kontekst i dodatnu priliku za razvoj.
Ocjena: 8/10
(Rika muzika, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
